1)
Uz pešačenje po centru predlažem i pešački odlazak na Tvrdjavu (stepeništem iz Pogdradja, Gradića) najbolje u predvečerje da se dočeka zalazak sunca. Na Tvrdjavi obavezno proći celim gornjim obodom.
Ovo je interesantno da be se stekao osećaj o 'geografiji' predela.
Za neku drugu priliku planirati odlazak radi obilaska podzemlja - vojnih galerija. (Uobičajeno su obilasci vikendom u 11 i 13h ili kad se skupi grupa.) Muzej Grada nije baš spektakularan, ali nije na odmet pogledati ga.
2)
Predlažem da i most Slobode prepešačiš u oba smera jer je pogled na Dunav, Štrand, Ribarac, tvrdjavu i grad vrlo lep. A i sam most, dug nešto ispod 1.400 m dužine je retka prilika da čovek negde po takvom mostu šeta. (Može i motorom uz zastajanja.)
Odlazak na Štrand (ako je još sezona kupanja ali i uveče) i Ribarsko ostrvo.
3)
Pošto si mobilan, Fruška gora je nezaobilazna. Na manje od 25-30km od NS je i desetak manastira - svi u vrlo lepim ambijentima a riznice su istorije i umetnosti. Preporučujem da se manastir Krušedol ne propusti. (Uzgred, na forumu 'Kulturna baština' u prvih dvadesetak postova su predstavljeni Fruškogorski manastiri na temi 'Manastiri Srbije'.)
U isti 'džak' smeštam i Sremske Karlovce.
4)
U samom gradu bi vredelo zaviriti u Galeriju Matice srpske a i u samu Maticu Srpsku (nisu na istoj lokaciji), Spomen zbirku Pavla Beljanskog i Muzej Vojvodine.
Sve četiri stare pravoslavne crkve su spomenici kulture svrstane u dva najviša ranga. Treba zaći i u rimokatoličku 'Katedralu' u centru.
Ovo su znamenitosti koje će biti tu i kad nekih sledećih puta budeš dolazio, a ko nije u nekim ozbiljnijim godinama ni ne zna da ljudi vole i žele da se vraćaju da ponovo vide ono što su u mladosti videli; da to pokažu svojim mladjima.
5)
U Srpsko Narodno pozorište i na neki od koncerata ozbiljne muzike u Sinagogi treba otići.
6)
Ako već nije u sklopu onoga zbog čega dolaziš u NS, svakako treba prošetati univerzitetskim gradom (kako to sada moderno nazivaju Kampus).
O sadašnjim kafanama, kafićima, diskaćima i sl. nisam kompetentan da govorim.
Što se tiče hrane, pogledaj u Klub vojske ('Oficirski dom') na keju - bilo je tu pristojnih kuvanih jela po umerenim cenama, a ambijent je lep ukoliko je još uvek vreme da se sedi u baštama.
Što se tiče odlazaka van grada - ja sam hiljade kilometara proputovao uz sendviče sa margarinom i kafom smućenom kod kuće i ništa mi nije škodilo.
Od mene ovoliko kao ideje.