Sa trideset zreo čovek

Godine 1860. pisao je Johanes Brams Klari Šuman: "Kada se približavaš tridesetoj godini i osećaš se toliko slab, najradije bi se zatvorio u praznu sobu i samo gledao sa tugom u zidove".. Imao je tada samo davdeset sedam godina.

Tri godine kasnije Brams je napustio svoj rodni grad Hamburg, duboko razočaran što nije dobio da diriguje koncerte Hamburške filharmonije. Zauvek je otišao u Beč.

Koliko je tridesetogodišnji umetnik patio zbog toga, vidi se i kasnije; kada je imao šezdeset godina, Hamburg mu je ipak ponudio mestu u filharmoniji koje je tako jako želeo, što je on ovaj put odbio.
Johanes Brams je rođen 1833. u Hamburgu, sa trideset godina bio je mlad.

Pesnik Eduar Merike rođen 1804. u Ludvigsburgu, naprotiv, sanjao je o penziji čim je u svojoj tgridesetoj godini i postao sveštenik i otišao bez porodice u Kleversalcburg gde se smestio u za njega preveliki sveštenički dom. Od vrlo male penzije živeo je sledećih trideset godina. Držao je i čaove u ženskoj gimnaziji i do kraja života živeo je u vrlo skromnim uslovima.

Đakomo Kazanova (1725-1798.) u svojoj tridesetoj godini bio je u Veneciji uhapšen pod sumnjom da je špijun. On je uspeo da pobegne iz te "venecijanske olovne sobe" kako su zatvor opisivali savremenici. Smelo bekstvo te 1756. proslavilo je italijanskog pisca i avanturistu.

Napoleon Bonaparta (1769-1821) je po povratku iz Egipta gde je pobeđen od Nelsona, izgubio francusku flotu ali je kod Agadira pobedio Turke. U tridesetoj godini postavo je prvi konzul.

Ludvig van Betoven (1770-1827) je u svojoj tridesetoj godini duboko potresen shvatio da gubi sluh. Ali, u to vreme on nije smeo ni mogao bilo kome da se požali.

Martin Luter King (1483-1546) je imao trideset godina kada je boravio u kuli Crnog manastira u Vitenbergu. U svojim zapisima to je nazvao Doživljaji iz kule gde on opisuje do kakvih je religioznih saznanja došao čitanjem Biblije i traganjem za odgovorom na egzistencijalno pitanje da li će moći da opstane pred Bogom. Tamo u kuli munjevito su mu se rešile zagonetke o "Božijoj pravdi" i pomogle mu da u sasvim drugom svetlu vidi odnos Boga prema ljudima. Kasnije su poštovaoci Lutera taj period nazvali "Rađanje Reformacije".

Karl Marks (1818-1883) napisao je u svojoj tridesetoj godini Manifest komunističke partije koji je započeo sledećom rečenicom: "Jedan duh kruži Evropom - duh komunizma. Sve sile stare Evrope napravile su sveti savez za lov na ovog duha. U savezu su i papa i car, Meternih i Žizo, francuski radikali i nemačka policija." Manifest se završava sledećim rečenicama: "Komunisti ne skrivaju svoja gledišta i namere. Oni otvoreno najavljuju da će svoje ciljeve postići nasilnim obaranjem postojećeg društvenog sistema. Vladajuća klasa treba da drhti pred komunističkom revolucijom. Proleteri nemaju šta da izgube osim svojih lanaca. Oni će osvojiti svet. Proleteri svih zemalja ujedinite se!" Godinu dana posle toga, Marks je proteran iz Nemačke. Tako je počeo njegov azil koji je trajao sve do smrti. Umro je u šezdeset petoj godnii.

Albert Ajnštajn (1870-1955) je u tridesetoj godni bio oženjen, imao je jednog sina i bio profesor Univerziteta u Bernu. Samo godinu dana pre toga je na tom Univerzitetu dobio odobrenje da bude predavač. Njegova predavanja posećivala su samo tri studneta. Posle nekog vremena dva studenta su prestala da dolaze. Ajnštajn je tada trećem studentu napisao pismo kojim ga obaveštgava da zbog malog broja studenata nema više predavanja, ali da mu stoji na raspolaganju da mu drži predavanja van Univerziteta. Godinu dana posle toga, Ajnštajn je pozvan da bude predavač na Univerzitetu u Cirihu. U trideset i četvrtoj godni prihvatio je poziv iz Berlina da bude direktor Istraživačkog instituta za fiziku.

Vilhelm Buš (1832-190 je u svojoj trideset i drugoj godni prodavao izdavaču Kasparu Braunu prava na jedno izdanje strip priče Maks i Moris po ceni od hiljadu guldena. Strip je doživeo nezapamćen uspeh i do danas se štampa a da autor više od toga nije imao nikakve materijalne koristi.

Verner fon Simens (1816-1892) je još kao mlad pruski artiljerijski oficir imao više pronalazaka. Pošto su mu roditelji rano umrli, morao je da preuzme brigu oko mlade braće i sestara. Sa drideset godina rešio je da osnuje firmu za proizvodnju telegrafa zajedno sa mehaničarem J.G. Helskeom u Berlinu. To je početak firme "Simens".

Karl Maj (1842-1912) je bio jedan od najuspešnijih nemačkih pisaca. U tridesetoj godini bio je već dve godine u kaznenom zavodu i ostalo mu je još dve godine izdržavanja kazne. Završio je školu za učitelja i, kako nije odmah našao posao, upustio se u neioliko prevara i krađa. Dospeo je u aztvor ali kako mu je ustanovljena ometenost u urazvoju, dobio je presudu na četiri godine boravka u kazneno-popravnom domu.

Kada je sa trideset dve godine izašao iz zavoda, ipak mu je pošlo za rukom da od svog rasturenog života nešto stvori.

Čarli Čaplin (1889-1977) je u tridesetoj godini bio već toliko tražen glumac da je uspeo da potpiše svoj prvi ugovor na milion dolara. U isto vreme razveo se od svoje prve žene.

Teodor Fontane (1819-189 radio je kao apotekarski pomoćnik i zarađivao tako malo da nije mogao da se oženi svojom verenicom sa kojom je bio veren pet godina. Tada je rešio da se oproba kao slobodni pisac. Uspeh je došao tek čitavu deceniju kasije. Sa trideset godina dogodilo mu se da je po drugi put postao otac vanbračnog deteta (ne sa svojom verenicom). To je priznao svom prijatelju Lepelu. Fontaneovi naslednici zamolili su istoričara književnosti Juliusa Petersena da to izostavi iz njegove biografije. U pismu stoji: "Po drugi put sam nesrećan otac nelegalnog potomka. Ne uzimam u obzir ogovaranja o moralu, već vičem: "što me nije strefilo da iskopam dukate iz zemlje. Moja deca će mi pojesti kosu na glavi, pre nego svet shvati da sam kosu imao. "O užasa, o užasa!", urliče Hamletov duh u meni. Samo da nije te radosti biti otac, tog blagoslova."

____________________
(Prekucala iz knjige GD: "DREISSIGER" Gerharda Prause (Gerhard Prauze)