Sa trideset godina imala je devetoro dece

Marija Terezija, politička suparnica Fridriha Velikog koji joj je u krvavom i teškom ratu oduzeo provinciju Šleziju, bila je naslednica kralja Karla VI i kraljica Madjarske i Češćke. Bila je samo četiri i po godine mladja od pruskog kralaj koji joj je zadao velike nevolje.

Rodjena je u Beču 13. maja 1717; imala je dvadeset i tri godine kada je od svog rano preminulog oca nasledila kraljevstvo. Od tada pa nadalje, ona nije bila samo na čelu habzburške dinastije i njenog velikog carstvaa već čitave Svete rimske imperije nemačke nacije. To je bila velika oblast koja se protezala od austrijske niizije do sedam planina, od severne Nemačke do južnog Tirola i od kneževine Parme do toskane.

Pored mnogih problema koje je imala kao regentkinja, Marija terezija je imala i obaveze kao supruga i majka. Sa devetnaest godina udala se za Franca Stefana od Lotringena, velikog vojvodu Toskane. Franc Stefan je tek 1745. postao kralj kao naslednik Karla VII mada je zvanično bio suvladar sa Marijom Terezijom, ali joj je prepustio ceo teret vladanja i uz to je opteretio i sa šesnaest porodjaja. Marija je rodila deveto dete nekoliko dana pre nego što je napunila trideset godina.

U toku svoje četrdesetogodišnje vladavine donela je na svet još sedmoro dece. Imala je ukupno šesnaestoro dece. Poslednje dete rodila je kada je imala trideset devet godina, pred sam početak Sedmogodišnjeg rata.

Marija Terezija imala je vrlo brižan odnos prema svojoj deci od koje je troje umrlo vrlo rano. Vodila je računa o njihovom vaspitanju i njihovoj budućnosti pa i njihovom kasnijem životu kada su već napustili roditeljsku kuću, o čemu svedoče njena mnogobrojna i vrlo duga pisma koja je pisala svojoj deci. Njena velika majčinska briga ogleda se i u instrukcijama koje je dala feldmaršalu Firstu Batjaniju kada mu je poverila vaspitanje svog najstarijeg desetogodišnjeg sina Jozefa. U svojoj priličnog dugoj instrukciji o vaspitanju prestolonaslednika Josipa tridesettrogodišnja majka navidi precizno sve na što treba obratiti pažnju. Josip je odgajan "sa mnogo nežnosti i ljubavi još ood kolevke" i "njegovoj volji i zahtevima je udovoljavano", a njegove sluge su ga razmazile. Posledica toga je, navodi Marija Terezija, njegovo "grubo" i neučtivo ponašanje prema drugima. Stoga treba voditi računa da se od toga odvikne i da nauči da živi i ponaša se u skladu sa pravilima.

Ma koliko da je Marija veoma volela svoju decu, jasno je uvidjala sve njihove nedostatke. Bila je vrlo kritična i prema mužu iako ga je veoma volela. Naravno da nije mogla da ne vidi njegove velike nedostatke sa kojima je morala da se nosi, naročito njegove mnogobrojne ljubavne afere koje su je jako rastuživale. Njen savetnik, grof Taruca, često joj je savetovao: "Madam, izbegnimo melanholiju kao obeležje mrzovolje jer svako loše delo je štetno i pred Bogom nas čini grešnim. Naše dužnosti su iznad toga jer moramo ostati verni našem pozivu i milionima podanika. Melanholija je luksuz dopušten nekorisnim ljudima. Pri tom ne treba zaboraviti da nas čitava Evropa kritički posmatra i da u njihovim očima moramo biti dostojni poštovanja. "

Mariji ovakvi saveti nisu bili neophodni jer je ona u svojim tridesetim godinama a i kasnije bila svesna svojih obaveza. Bila je čvrsta, hrabra i ispunjena verom u Boga, naročito u dugim i teškim borbama koje joj je nametnuo mladi pruski kralj Fridrih.

(Iz knjige Gerhard Prause "DREISSIGER" prekucala GD)