Fakultetska diploma
može biti dobra platforma za uzletanje... u život, samo kada je čovek svestan sebe, sopstvenog nesavršenstva - jednostavno, kada ima jasnu sliku o nesavršenom sebi i nesavršenom svetu u kome živi.
Sa aspekta osobe koja ima tu 'artiju - mogu da se složim sa SQUAW (kao i mnogo puta do sada na ovom forumu!), da samo uporni završavaju fakultete. Malo pameti se podrazumeva - pa to je jasno, nadam se
...
Na poslu sam okružena ljudima koji, takodje, imaju fakultetske diplome, a neki od njih i te čuvene dr, mr, zvrrr titule. Iza nekih, zaista stoji znanje, intelektualnost i solidno obrazovanje. Iza mnogih - stoje mame, tate, teče i ostala mnogobrojna diplomatsko-plemićko-sockomunjarska-postsfrjovska... rodbina...
Na titule nikada nisam "otkidala", niti je diploma - kakva god, uslov za prijateljstvo... Medju prijateljima imam svih fela i uopšte se ne opterećujem takvim glupostima.
Ali, u prilog temi i postavljaču iste, evo jedne ilustracije...
Već sam rekla da sam ovih dana okapavala na NS sajmu.
Moj šef je dolazio
isključivo onih dana kada su sajam posećivali državni sekretar, ministi, što pokrajinski, što republički...
Pojeo se živ što se pozdravljao sa jednim od njih koji je
sada bivši...
("Majku mu, gde baš sada da se konstituiše Vlada..."
)
Mnogo se sekira zbog tog nesrećnog rukovanja...
Povodom te situacije, opet mi je pala na pamet Vibova misao: "Danima vežbam kako da dolazećem pružim ruku, odlazećem dam nogu, a da pri tome ne padnem..."
(Ovu misao sam već citirala negde na ovom forumu i molim da mi ne bude zamereno, jer je i ovde, na ovom topic-u našla svoje mesto...)