Sa mojom drugaricom se družim nekih 20 godina. Za sve te godine njena tetka, iz milošte zvana "G-đa ministarka" me je uglavnom pozdravljala klimoglavom na svim okupljanjima u njihovom domu (kojih je bilo). Nedavno sam se sa istom srela na slavi kod druga čija porodica važi za "pedigriranu". Žena se zdravo iznenadila kad me je videla i najsrdačnije pozdravila. Naredni put smo se srele opet kod moje drugarice, njene sestričine. Samo, ovaj put nisam dobila klimoglav, već me je žena izljubila, a muž je prišao da se rukuje.
Eto, iskreno prijateljstvo između mene i nečije sestričine nije ni upola važno kao prijateljstvo (takođe iskreno) između mene i sina njihovih prijatelja.
Žalosno.