Pretposlednja klupa do prozora, mesto odmah uz radijator na koji možeš da se nasloniš i odspavaš prva dva časa ujutru (što zimi osobito prija, pa se ta dva časa mogu i produžiti na tri-četiri.)
Nije bilo teško izboriti se to mesto. Jer su drugi uvek dopuštali da se smestimo nas troje-četvoro, a onda su oni hvatali strateške pozicije tako da su što dalje nastavnika/profesora, a što bliže nama. Sem šaputanja, posao nas iz "zadnjih klupa" je bilo da pobacamo papiriće sa ispisanim rešenjima onda kada se profesor okrene prema tabli.