Pitam kada mi se cini da nesto nije u redu,ali to je retko...
Pitam kada mi se cini da nesto nije u redu,ali to je retko...
Ne,nikada.Neka kaze ako hoce.
Ako vam je dobro ... onda nista!
...nikada,uglavnom mene to pitaju
...a i nemam potrebu da pitam,samo pogledam..to je dovoljno
Da,ali odmah se pokajem.Meni smeta,kada me neko to pita,jer uvek razmišljam o nečem što želim da zadržim za sebe.
-pogledam,osetim i cekam,kazace sigurno...
ha,.rekla si nesto,...i samo udahnes i nije vazno, nesto sam hteo da....
Bogami, pitam direktno, kad vidim da je zamisljen. Po meni je to najnormalnije.
"Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"
Sa voljenim mi je prijatno i kada ćutim jer težim da sa voljenom osobom postignem onu bliskost da i bez reči i gestova čitam njegove misli i osećam njegove emocije. Ali, kada se ta bliskost negde počne gubiti, kada (sigurno ne minut, malo više od tog vremena) njegovo ćutanje osećam kao zid među nama, sigurno ću takvim pitanjem pokušati da razbijem taj zid. Ako vidim da se takvi trenuci sve češće ponavljaju, da je zid sve višlji i višlji bez obzira na moju napore da ga urušim, gubim želju, ne pitam ništa, i slutim kraj.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....