Jednom sam čitala reportažu koja će, čini mi se ostati zauvek u mojoj glavi. Govorila je o nekom masovnom ubici koji je osuđen na smrt i trenutku kada mu je majka došla u posetu. Bio je to opasan čovek i napadao je svakoga ko bi ušao u ćeliju. Majka je želela unutra da ga poslednji put pomiluje po kosi i poljubi, ali je nisu pustili. Samo su otvorili prozorče kroz koje su mu doturali hranu. Pošto ga je gledala nekoliko minuta zamolila ga je da joj pruži ruku napolje. Ljubila je i trljala sebi o lice, bez ijedne suze, i svi čuvari su gledali ruku zveri, samo je ona videla ruku svog sina, ruku voljenog bića.