Rođen kao Mikloš Glatter, 5 maja, 1910 godine u Budimpešti. Mikloš Radonti je mađarski pesnik jevrjeskog porekla. Zbog čega je u mladosti njegovo pesništvo bilo odbacivano u mađarskom društvu, iako je njegova poezija bila blagonaklona kulturi koju je prihvatio, u asimiliranoj porodici mađarskih Jevreja.
U vreme porasta antisemitizma u Mađarskoj, prihvatio je katoličku veru, 1943 godine.
Za vreme rata bio je raspoređen u radnički bataljon, a zatim poslat na Ukrajinski front. Gde biva zarobljen sa mnoštvom drugih mađarskih vojnika, nakon čega je odveden u Srbiju (Bor). U avgustu 1944, Jugoslovenski partizani primorali su ih na marš do centralne Mađarske, do kojeg odredišta je većina od 3200 zarobljenika pomrlo. Uključujući i Radontija. U poslednjim mesecima svog života, zapisivao je pesme u malom beležniku koji je držao u unutrašnjem džepu uniforme. Po svedočanstvu preživelih logoraša, Radonti je bio teško prebijen početkom novembra, 1944, zbog "žvrljotina" koje je krišom zapisivao.
Nemogavši se oporaviti od zadobijenih povreda, streljan je u bačen u masovnu grobnicu nadomak sela Abda, u Mađarskoj.
Osamnaest meseci nakon smrti, ekshumacijom je otkriveno njegovo telo, kao i beležnica u koju je zapisivao svoje pesme. Najpoznatije među njima su Razglednice, u kojima opisuje poslednje trenutke pred egzekuciju jednog od logoraša, kao i viziju svoje smrti.
Poruku je izmenio PutnikIzDaleka, 01.07.2012 u 13:14
Iz Bugarske divlja topovska kanonada,
hrupi o planine, koleba se, pada;
tiskaju se ljudi, stoka, kola, misli,
put se ržuć vraća, oblaci se stisli.
Ti večno si u meni sred tog komešanja,
nepokolebljiva sjaš sred mog saznanja,
i nema, ko anđeo kad sluša ropac,
il ko u trulom stablu strvokopac.
Na devet kilometara odavde gore
stogovi i kuće se ruše,
a na poljima, sedeći nemo,
preplašeni seljaci iz lula puše.
Ovde još bosom nogom jezero muti
čobanica mlada
i oblake piju, nagnuta nad vodom,
kudrava stada.
Sruši se kraj njega, telo se prevrnu,
Već zgrčeno beše ko struna na mrazu.
Metak u potiljak. – Ovako ćeš i ti, –
Šapnuh sebi – polegni na stazu.
Trpljenje procveta u smrt što mori. –
Der springt noch auf – začuh nad sobom,
Krvavo se blato u uhu mi skori.