Ponekad svako postaje celina za mene. Kroz mnoge godine ovo se samo uoblicavalo u meni. Ponekad je, opet, potrebno da prodju mnoge godine da neko postane celina za mene. Kroz mnoge godine ljubav prema ponavljanju bila je osnovna osobina za mene, onda nikad nisam razmisljala kakav znacaj to ima za mene, to onda nije imalo mnogo veze sa ucenjem, razgovorom, razmisljanjem, niti sa ondasnjim mojim zivotom. Dugi niz godina ja sam ucila i vodila razgovore i raspitivala se a nisam obracala paznju na ponavljanje cele moje okoline. A onda je postepeno ljubav prema ponavljanju postala svesno osecanje u meni. Postepeno je, dakle, svako u jednom trenutku postao celina za mene.
Sad cu da govorim o znacaju koji ponavljanje ima za mene, o ljubavi prema ponavljanju koju sad stalno nosim u sebi.
U ljubavi prema ponavljanju, koja zatim vodi upotpunjenom razumevanju, mora stalno da bude budno osecanje za sve promene, osecanje za sustinu zivota, koji se sastoji u stalnom ponavljanju. Ovo je opet pocetak jednog opisivanja moga osecanja.
Ja, dakle, stalno mislim na ponavljanje i osecam ga u svakome onakvom kakvog ga poznajem. Onda stalno svako postpeno postaje celina za mene. Kao sto sam kazala, ljubav prema ponavljanju kod svakoga, stalno slusanje svekolikog ponavljanja, dolazenje do upotpunjenog razumevanja o svakome predstavlja za mene prirodan nacin postojanja.
Ima mnogo ljudi koje poznajem i toga sam sve vise i vise svesna. Svi oni ponavljaju i ja to cujem. Svi oni zive i ja to znam. Sto vise to razumevam, sve vise i vise to sadrzava upotpunjenu sliku u sebi.