Za ovu temu izabrao sam ime Prustovog opusa koji obuhvata nekoliko romana. Namera mi je da ukažem na vreme i njegovu mitsku dimenziju kao dominantnu nevidljivu silu u čijem se polju oblikuju i rastaču bića i odnosi, odnosi dešavaju naši životi.
Sigurno ste primetili da vas ponekad neki događaj podseti na nešto što vam se dogodilo u prošlosti, a da na to već dugo, dugo niste mislili, da ste u trenutku sećanja bili i sami iznenađeni da ste tako nešto mogli zaboraviti, odnosno tako duboko potisnuti u svoju podsvest. Ta asocijacija često nije u analogiji, ili na bilo kakav način slična, sa događajem iz prošlosti i u tom podsećanju svako od nas ima neki svoj kod, neku svoju šifru.
Recimo, pre neki dan slučajno sam čuo jednu pesmu (Divlji Kesten – Svrati ponekad), koju sam gotovo zaboravio. U trenu me je podsetila na puno toga. Na neke osobe koje su mi bile jako bliske, a da sada ne znam ni gde su, na jedan grad i na jednu zemlju gde sam nekad živeo, na mog tadašnjeg suseda Mirsada i njegovu prelepu i plavooku sestru...
Da li umete ponekad da pronađete i prepoznate izgubljeno vreme? Kako se osećate tada? Da li možete da osetite sopstvenu prolaznost u tim trenucima? Svratite li ponekad u prošlost?