U potrazi za izgubljenim vremenom
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    U potrazi za izgubljenim vremenom

    Za ovu temu izabrao sam ime Prustovog opusa koji obuhvata nekoliko romana. Namera mi je da ukažem na vreme i njegovu mitsku dimenziju kao dominantnu nevidljivu silu u čijem se polju oblikuju i rastaču bića i odnosi, odnosi dešavaju naši životi.

    Sigurno ste primetili da vas ponekad neki događaj podseti na nešto što vam se dogodilo u prošlosti, a da na to već dugo, dugo niste mislili, da ste u trenutku sećanja bili i sami iznenađeni da ste tako nešto mogli zaboraviti, odnosno tako duboko potisnuti u svoju podsvest. Ta asocijacija često nije u analogiji, ili na bilo kakav način slična, sa događajem iz prošlosti i u tom podsećanju svako od nas ima neki svoj kod, neku svoju šifru.

    Recimo, pre neki dan slučajno sam čuo jednu pesmu (Divlji Kesten – Svrati ponekad), koju sam gotovo zaboravio. U trenu me je podsetila na puno toga. Na neke osobe koje su mi bile jako bliske, a da sada ne znam ni gde su, na jedan grad i na jednu zemlju gde sam nekad živeo, na mog tadašnjeg suseda Mirsada i njegovu prelepu i plavooku sestru...


    Da li umete ponekad da pronađete i prepoznate izgubljeno vreme? Kako se osećate tada? Da li možete da osetite sopstvenu prolaznost u tim trenucima? Svratite li ponekad u prošlost?
    Poruku je izmenio memento, 23.04.2012 u 19:35
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: U potrazi za izgubljenim vremenom

    Ti povratci u prošlost najčešće mi se dešavaju baš isprovocirani nekom pesmom koju sam
    slušala u tom nekom životnom periodu,vezanu baš za neku određenu situaciju.
    Mogu reći da sam se upravo ovde na forumu u poslednje vreme bezbroj puta vratila u te
    neke drage mi momente svoje mladosti i detinjstva,sa radošću, jer su bili lepi i srećni.
    O prolaznosti života imam neki svoj blesavi stav,formiran još u periodu puberteta,kad sam često
    imala priliku čuti starije kako kukaju da im je život prošao a mnoge stvari su propustili iz straha i bojazni
    a sad da mogu vratili bi se unazad pa proživljavali isti drugačije.Tad mi se stvorio taj neki strah da i sama
    ne dođem do kraja svog života razočarana propuštenih mi godina.
    Utripovana od tih beseda,živim život onako kako ja hoću,koliko mi uslovi i mogućnosti dozvoljavaju.
    Ono što jako i izistinski želim gledam da sebi priuštim ukoliko je to moguće,doživim i proživim ...bez kajanja.
    Tako da su mi sećanja draga i lepa..Ne žalim što su prošla jer se radujem novim koja tek dolaze..
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

  3. #3

    Odgovor: U potrazi za izgubljenim vremenom

    Recimo,ova pesma je putokaz za izgubljenim vremenom

    http://www.youtube.com/watch?v=Qji_ySXNhGc
    Poruku je izmenio Meggy, 23.04.2012 u 21:51
    Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •