Dragutin Tadijanović
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5
  1. #1

    Dragutin Tadijanović

    Vezan za zemlju

    U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
    Dugo sam znao boraviti na brijegu
    Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
    Predvečerja,među grmljem borika,
    Čekajući u tišini, na travi, bos,
    Da se pojavi Večernjača i za njom
    Druge zvijezde na nebesima pa da započne
    Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.

    Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
    Osluškivao, okovan i vezan
    Uza zemlju koja me kao sina
    Zagrlila objema rukama, čvrsto,
    I ne pušta me do dana današnjeg
    Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva...
    Poruku je izmenio Cecara, 06.03.2012 u 07:23 Razlog: bold

  2. #2

    Odgovor: Dragutin Tadijanović

    ROMON KIŠE


    Rominja kišica tihana
    Vjetar se ljulja u granama.
    Oblak se diže iz bezdana.
    Misli lete k tebi. Neznana.




    TI I MOJE SRCE

    Te tvoje modre oči (u polju lanovo cvijeće),
    Teške i crne kose (oblaci kišni u tmini),
    Zanesoše moje srce,
    Nenadano, u visinu:
    Ono sad kuca puno miline
    I novih naslada.

    Pomišljao sam, zabrinut: Umorno je
    Moje bijedno srce,
    I tko će da mu daruje snagu
    Novu?

    1922.
    Poruku je izmenio Cecara, 06.03.2012 u 07:26 Razlog: bold

  3. #3

    Odgovor: Dragutin Tadijanović

    VEČER


    Sunce porubi oblak svileni bakrenom crtom.
    Sjene stabala na brdima
    Siđoše u doline:
    Sunce pade za rub hrastika.

    Zaatim se, nenadano, iza oblaka,
    Pomoli mjesec pun:
    Nemirne sjene zatitraše
    Na cesti, i u mračnim šumama.

    Ja stojim na mjesečini, pod jablanom,
    I mislim na te.



    1922.
    Poruku je izmenio Cecara, 06.03.2012 u 07:28 Razlog: bold

  4. #4

    Odgovor: Dragutin Tadijanović

    Žene pod orahom


    U predvečerje pred kućom krošnje mirišu
    I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica.

    Pod orahom sa lišćem širokim
    Mlade žene vezu marame.

    Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo,
    I pozdravljam.
    Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju.
    One spuste vez na koljena.

    I slatko mi se smiješe, bezbrižno:
    I ona s crnim očima, i baršunastim,
    I ona s očima zelenim
    Kao trava proljetna poslije kiše.

    Odlazeći od njih, zanesen,
    Mene muče vrele žudnje.

    Mene more misli uzaludne
    Na te mlade žene pod orahom.
    Poruku je izmenio Cecara, 06.03.2012 u 07:28

  5. #5

    Odgovor: Dragutin Tadijanović

    Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

    Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
    Moja mati bijelo platno tka.

    Njen pognut lik i prosjede njene kose
    Odavna je već zališe suzama.

    Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
    Po snijegu što vani pada
    U tišini bez kraja, u tišini bez kraja;
    Anđeli s neba, nježnim rukama,
    Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
    Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

    Dugo u noć, u zimsku pustu noć
    Moja mati bijelo platno tka.

    O, majko žalosna! Kaži šta to sja
    U tvojim očima

    Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?
    Poruku je izmenio Cecara, 06.03.2012 u 07:30 Razlog: bold

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •