Miljan Miljanić, popularni Čiča, promenio je istoriju fudbala na ovim prostorima. Od kada je, prilično neočekivano, preuzeo prvi tim Crvene zvezde 1966. godine, pa do odlaska u penziju sa mesta predsednika FSJ 35 godina kasnije, bio je ključna ličnost za razvoj fudbala u obe tadašnje Jugoslavije.



Miljanić je aktivnu karijeru zarvšio u Fudbalskom savezu, tada još uvek Jugoslavije. Današnji čelnik nacionalne kuće fudbala Tomislav Karadžić obratio se okupljenima u Skupštini grada.



Pre stupanja na predsedničku funkciju Miljanić je u dva navrata bio selektor reprezentacije Jugoslavije, sa kojom se oba puta plasirao na Svetsko prvenstvo. Na ispraćaju su bili mnogi njegovi naslednici - Ivica Osim, Slobodan Santrač, Milovan Đorić, Dejan Savićević, Vladimir Petrović Pižon.



Iz nekadašnje zajedničke države Miljanića su ispratili mnogi heroji najlepše igre: Faruk Hadžibegić, Safet Sušić, Dušan Bajević, Predrag Pašić, Zvonimir Boban, Ivica Šurjak, Ivan Gudelj, Slaven Zambata.



Miljanić je bio solidan igrač Crvene zvezde, pre nego što će kao trener
postaviti temelje najtrofejnijeg kluba na ovim prostorima. Crveno-beli su od 1957. do 1992. čak 15 puta dočekali proleće u Evropi (uključujući 4 polufinala i 2 finala evro-kupova), a Miljanov pulen i učenik Dragan Džajić samo će nastaviti isti posao i dovesti Zvezdu do Barija i Tokija.



Na klupi u Tokiju sedeo je Miljanićev kum Vladica Popović, koji se oprostio u ime kluba, kojeg su predstavljale i preostale dve zvezde - Dragoslav Šekularac i Dragan Stojković Piksi (Rajko Mitić više nije među živima), kao i brojni heroji navijača, među kojima su Jovan Kule Aćimović, Stanislav Karasi, Siniša Mihajlović, Dejan Stanković i Dejan Petković. Sadašnje rukovodstvo predvodio je predsednik Vladan Lukić.



Vreme kada je Miljanić vodio klubove, reprezentaciju i savez bilo je drugo,
mirnije vreme, u kojem su odnosi između klubova bili mnogo bolji nego danas. Partizanovu delegaciju predvodio je predsednik Dragan Đurić.



Miljanić je bio vizionar, koji je od sredine šezdesetih najpre trajno promenio način igre Crvene zvezde, da bi deceniju kasnije isto ostvario i u madrdskom Realu.
To su u Beogradu potvrdili Amansio, kojem je bio trener, i Emilio Butragenjo, koji će obeležiti narednu deceniju najtrofejnijeg svetskog kluba.



Miljanić je bio važno ime u evropskim i svetskim okvirima, osvajač šest
nacionalnih titula i duplih kruna u tadašnjoj SFRJ i Španiji. Evropsku kuću fudbala predstavljao je član Izvršnog komiteta UEFA i predsednik FS Rumunije Mirčea Sandu, a specijalni izaslanik FIFA bio je Vlatko Marković, predsednik FS Hrvatske.



Na sahrani i kasnijoj komemoraciji viđene su mnoge javne ličnosti, među kojima su predsednik Boris Tadić i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić.



Njegove stranačke kolege Petar Škundrić i Aleksandar Antić imali su pored društvene i sportsku ulogu, kao čelnici Crvene zvezde.



I tokom karijere i po odlasku u penziju Miljanić je imao mnogo kritičara,osmo i dvanaesto mesto na svetu mnogi su smatrali neuspehom, a njegova kadrovska rešenja često su izazivala negodovanje javnosti. Podaci govore sasvim drugu priču. Zvezdu je preuzeo u najuspešnijoj eri Partizana i učinio ubedljivo najuspešnijim jugoslovenskim klubom, dovevši je do polufinala Kupa šampiona. Madridskom Realu doneo je revoluciju i postavio temelje boljih dana posle krize, osvojivši dve uzastopne titule (u prethodnih 6 godina uzeli su samo jednu). Fudbalski savez Jugoslavije je napustio posle četiri uspešna kvalifikaciona ciklusa ispresecana sankcijama, a na svakom od takmičenja selekcija je stigla bar do druge runde. U šest ciklusa koji su usledili naše selekcije su četiri puta ispale u kvalifikacijama, a dvaput u uvodnoj fazi takmičenja, uz jednu pobedu i pet poraza. O razvoju mlađih generacija fudbalera izlišno je govoriti, Srbija verovatno nikada nije imala manje fudbalera koji bi mogli postati svetska klasa, uprkos velikom medijskom
trudu na njihovoj promociji. Za imena koja su ispratila Miljana na poslednje putovanje znao je ceo svet iako tada nije bilo interneta. Njegov odlazak idealan je trenutak da se postavi pitanje: ima li nade za
srpski fudbal?

izvorB92