Novi Sad - Grad po meri
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Novi Sad - Grad po meri


    Dok se nove generacije slikaju kraj bele ogradice oko jezera u Dunavskom parku i razdragano sedaju u krilo Đuri Jakšiću, Novi Sad diše, raste i blista u očima svojih stanovnika, putnika namernika pa i slučajnih prolaznika...Kao što je Đole otpevao "ima varoši boljih i lepših, al' samo jedna je svaćaš varoš u koju se vraćaš".

    Istina, pomalo uobraženi, rekli bismo jer nam se može, svoj grad volimo i izdižemo iznad svih ostalih lepih varoši što zbog istorije, tradicije, onog "Srpska Atina", tako i zbog svetala dostojnih velegrada, modernih izloga, novih širokih bulevara, ponovo izdignutih mostova, brojnih manifestacija... Novi Sad su jednako kandelabri i reflektori, žuti klinker i široki bulevari, moderna igrališta i običan metalni obruč zakucan za drvo negde na Detelinari, muzika kafića i crkvena zvona, biblioteka i "Biblioteka", tambure i "Egzit", miris "sosa i mesa" i restorani brze hrane, bogate vile i trošne kuće...

    Novi Sad je u nekom momentu postao grad suprotnosti. Dok blještavim novim bulevarom jure automobili, starom prugom se tromo vuče zaboravljena lokomotiva, iza višespratnica (na drugom kraju tog istog evropskog bulevara), u telepskim dvorištima, kuva se ajvar i džem...
    Iako su se brojne osobine Novosađana izgubile, ona urođena uobraženost i isticanje svoga odoleva i danas. Na pitanje "Odakle si?" odgovara se s Klise, s Limana, iz Bloka, iz Pezosa... a onaj ko iz prve ne "ispali" deo grada u kom živi zasigurno je "novo meso". Klinački rivalitet (drugi bi rekli) čiji je deo grada, kraj i sokak bolji, lepši i jači i danas živi, a uz to što se nažalost ponekad meri snagom pesnica, lepota novosadskih naselja meri se kvalitetom života, očuvanim starinama, prikladnim novotarijama, brzinom hoda i dužinom vokala.

    Ipak, ono što čini krvni sistem grada su ljudi, a naš grad zaista posebnim čine upravo Novosađani, poznati, ili ne, ljubazni ili manje fini, "dođoši" ili "starosedeoci". Portal 021 će u narednim nedeljama pisati njihove priče, prolaziti ulicama i bulevarima prestonice Vojvodine, hvatati neke izgubljene i neke današnje trenutke. Neki od naših sugrađana koje dosta nas poznaje, ispričali su nam svoje priče o Novom Sadu, svom gradu.


    Boris Vapenski
    vaterpolista Vojvodine i reprezentativac Srbije

    Nije kurtoazija kada kažem da bih teško mogao zamisliti život u nekom drugom gradu - da ovo ne pričam samo zato što sam rođeni Novosađanin, potvrđuju i moji prijatelji, koji se u "srpsku Atinu" zaljube na prvi pogled, pa boravak ovde redovno produže za koji dan i sa teškom mukom se vraćaju u svoje sredine. Uprkos tome što ne važi za naročito eksluzivno naselje ili centar nekog društvenog života, isto tako se ne bih "odrekao" mog Telepa.

    Drago mi je što se Telep poslednjih godina konačno urbanizuje i što je dosta toga urađeno po tom pitanju, a da nije narušen njegov stari šmek - nakon decenija zapuštenosti, konačno smo i u smislu infrastukture i u smislu sadržaja koje imamo na raspolaganju postali ili ubrzano postajemo pravi deo grada, a ne obično periferno naselje.

    Ne bih se selio ni sa kraja na kraj grada, ali ako bih baš morao da menjam adresu, verovatno bih se skrasio u Starom gradu. Sportski život iziskuje puno obaveza, pa retko stignem da se opustim od silnih treninga, ali svaki slobodan trenutak volim da provedem sa prijateljima i porodicom - najčešće se, u dobrom društvu, uz neki lagani zalogaj i piće opustim u lokalu "Klopa plus" koji je baš na Telepu.

    Ne idem često do grada, niti sam tip koji naročito izlazi, ali volim šetnje po Dunavskoj i Zmaj Jovinoj i to onako baš lalinski, lagano, pomalo besciljno i sa razgledanjem svih lokala na koje naiđem.


    Tatjana Vojtehovski
    novinar, voditelj, PR menadžer

    Živim na Grbavici i tu sam odrasla i išla u osnovnu školu, tako da me sve uspomene detinjstva vežu sa ovaj kraj. Rasla sam u nekadašnjoj Kolodvorskoj ulici (danas Vere Pavlović ) preko puta kula koje je moja Baka zvala Skopske kule. U jednoj od njih je bila prodavnica u koju su me slali kad sam bila mala, i pored prodavnice su bile čuvene "rupe" (betonske rupe koje su bile ležište za metalne kante za otpatke koje nikada nisu tu stajale).

    Na rupama su sedeli čuveni i ozbiljni mangupi sa Grbavice (i niko osim njih nije ni mogao tu da sedi) i nas su stalno upozoravali da se " čuvamo" tih momaka, mada su oni prema klincima iz kraja bili zaštitnički nastrojeni. Tako da čitavo moje odrastanje i svi mirisi detinjstva su vezani za Grbavicu i OŠ Sonja Marinković. Tu smo se vitlali biciklovima, sankali na nekom brdašcetu kod Limanske pijace (sad kad vidim koliko je brdašce uopšte ne shvatam kako smo tu uspeli da se spustimo), kupovali u prodavnici "Zvezda", ordinirali po okolnim "atomcima" (atomska skloništa, tako su nam govorili da su to atomska skloništa mada ja nikad nisam bila načisto da stvarno jesu...)...i držali do toga da je Grbavica vrlo važan kraj i da je važno jer smo mi sa Grbavice.

    Retko šetam, a po Grbavici danas teško i da možete da se šetate. Mnogo se promenila, izgradila i nije nešto inspirativna za šetnju. Nije više toliko mirna kao što je nekad bila (što je i normalno) a borba za parking mesto se poredi sa borbom za istu stvar na Menhetnu. Nema gde!!!

    Novi Sad je moj i voljen. Uvek sam se vraćala nikad se nisam preselila za Beograd bez obzira na to što sam više od jedne decenije svaki radni dan provodila u Beogradu (što dovoljno govori o mom odnosu prema NS). U Novom Sadu mnogo stvari možeš obaviti usput, u Beogradu ne možeš. Promenjen više hardverski nego softverski. Znaš na kojim mestima možes sresti koje ljude. Nekad premali, nekad dovoljno velik. I zatvoren i otvoren. I za svoje i za ostale.


    Danilo Ikodinović
    proslavljeni vaterpolista, ugostitelj

    Živim na Grbavici, u Ulici Danila Kiša. S obzirom na to da ja imam svoju kafanu, čiji sam vlasnik, ne stižem da odem negde drugde, ali kad imam vremena odem u pivnicu "The Pub", u kojoj je atmosfera uvek sjajna, uz odličnu muziku. Takođe, pored ulaza u moju zgradu ima jedan kafić u koji svratim povremeno da popijem kaficu, zove se "Pascući".

    Ja ujutru idem na bazen na plivanje, a uveče trčim na keju, tako da u šetnje ne idem, ali to ne znači da u mom kraju nije lepo za šetnju. Nema puno zelenih površina, ali ima lepih malih ulica, koje čak umeju da budu i zabačene, što polako u Novom Sadu, koji se sve brže pretvara u metropolu, danas retko može da se nađe. Mogu da kažem da je Grbavica jedan lep i miran kraj, ali mu, kao što primetih, fali malo više zelenila.

    Rođeni sam Beograđanin, ali volim glavni grad Vojvodine. Novi Sad je lep, miran i nadasve kulturan grad. Veoma je čist i lepo sređen. Naravno da uvek može bolje i lepše, ali u poređenju sa ostalim gradovima u Srbiji je sigurno u prednosti u svemu onome što sam rekao i što čini jedan grad potpunim. Ima puno parkova i zelenila, a ono što me uvek razgali i obraduje je što se vidi da i sami ljudi brinu o svom gradu.

    Ja se ne vezujem za stanove, kvartove, pa na kraju krajeva ni za gradove. Veoma sam prilagodljiv, ali mi je lepo u kvartu u kom trenutno živim, pa ga zasigurno ne bih menjao za neki drugi deo grada.


    Ana Perišić
    pevačica, umetnica, Ana sa Limana

    Prvu godinu svog života provela sam na Salajci. Volim i nju, to je lep i miran kraj, još uvek ne preterano urbanizovan, sa kućama, finim i mirnim ljudima. Ipak, detinjstvo i odrastanje obeležava Liman, u stvari svi Limani, od "keca" do "četvorke". Kada smo bili mali, nekako smo bili dobra ekipa, voleli smo kučiće i mačiće lutalice pa smo ih stalno nešto zbrinjavali, pravili im skloništa, a kada smo se igrali, pravili smo "baze", to nam je bila glavna preokupacija. Na Limanu su mi najbolji prijatelji, porodica, to je mesto koje označava mene, moj kraj, svaka emocija, uspomena, ljubav…

    Volim da šetam po Keju, na Ribarcu, Bećarcu, Štrandu. Štrand je najlepši deo Novog Sada, mada kraj Dunava je svuda prelepo. Obožavam naše plaže i često pobegnem tamo, sama ili sa društvom, nađem neko lepo i mirno mesto.

    Ne bih da zvučim stereotipno, ali Novi Sad je za mene jednostavno najdivniji i najlepši grad na svetu. Nisam nešto previše proputovala po inostranstvu, ali i ne moram, znam svoje, znam gde sam rođena i odrasla, gde sam se kao mala pentrala na drveće i brala ringlove, sankala se po brežuljcima, spoznala ljubav i prave prijatelje.

    Novi Sad je dovoljno velik i dovoljno mali, dovoljno živ i dovoljno miran. Uvek u njemu možete pronaći neko skrovito mesto da pobegnete od svega i prepustite se mislima. Ne bih ga menjala ni za koji drugi grad.

    Radio 021
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  2. #2

    Odgovor: Novi Sad - Grad po meri


    Radoje Čupić
    prvak Srpskog narodnog pozorišta

    Zbog moje profesije, obišao sam dosta gradova, pa sa sigurnošću mogu reći da je Novi Sad najprikladnije mesto za život u Srbiji. Ne bih rekao da je to ozbiljan i velik grad, kako to neki potenciraju, već da je više reč o sređenoj i finoj varoši. Neki doduše zameraju što Novi Sad nije potpuno urbana sredina u pravom smislu te reči, ali se meni mir koji je uspeo da sačuva u ovim turbulentim vremenima izuzetno dopada.

    Ako je Novi Sad grad po meri, onda je Novo naselje njegov najbolji deo, naročito stariji deo naselja. Drago mi je što u mom kraju postoji kompletna infrastuktura, što nema toliko nasilja, kriminala i buke i što je najvažnije, pogotovo kada su naša deca u pitanju.

    Istina, za sve godine nisam "pikirao" neko posebno mesto na Naselju gde se opuštam sa prijateljima, kolegama i porodicama. Za takva okupljanja rezervisana je "Opera", u koju "zalutam" posle šetnje Kejom i Dunavskim parkom, a povremeno i kafe "Teatar", koji volim zbog fine atmosfere, dobre kafe i ljubaznog osoblja.

    Volim da se šetam, posebno me relaksira "tura" duž Keja, od Štranda do Varadinskog mosta, a nisam "gadljiv" ni na centar grada. Ne bih se selio sa Naselja, ali mi je simpatičan kraj oko Izvršnog veća.

    Čini mi se da povremeno nismo ni svesni koliko smo srećni da živimo baš u Novom Sadu, gradu koji ima privilegiju da je na reci, a da mu je Fruška gora "preko puta". Istina, ima još uvek manjkavosti i zamerki na način na koji grad funkcioniše i raste, ali ako ništa drugo, svaki deo je uvek "blizu" i uvek dostupan, a za razliku od nekih drugih gradova, javni gradski saobraćaj fantastično funkcioniše.


    Tanja Pjevac
    pozorišna i filmska glumica

    Živim na Limanu 4, ceo život. To je moja kuća. Tek kada uđem u Ulicu Narodnog fronta definitvno znam da sam "at home". Nema na Limanu nijedne ulice, zgrade, dvorišta koje sam zaobišla i nemoguće je izdvojiti ono što me veže. Veže me moj život koji se tu dešavao. To su sve intimni punktovi i ljudi koji su tu. I kad uđem na Liman posle dužeg vremena, imam onaj osećaj da sam se vratila, obavezno postanem patetična, sve se kao smešim i znam da sam na svome. Patetika- it is. :-).

    Liman je bez obzira na sve, potpuno osakaćen u kafanama. Za mene i sve moje prijatelje, to je osnovno što nam fali. Dok je postojao stari "Limanski pub", imali smo gde. Ali već godinama nemamo. Kafane koje ovde sada postoje kao da ne poznaju Liman. Neke primitivne kladionice, bifei, picerije, kafići bez ikakvog identiteta, neka opšta mesta, klubovi u koje maltene niko od nas nije kročio. Da nema "Fabrike" ne bismo imali baš ništa. Ali to nije kafana. Tamo se ne sedi i ne pije se kafa. Nego, bežimo u grad ("Grafitti", "Gusan", "Frida", "Čajdžinica", "Absolut", "Dablin"....) ili sednemo u park na panjeve. Nemamo svoju kafanu... A puno nas je takvih...To je baš glupo. To je toliko glupo da nemam reči.

    Moj kraj ukratko: Žuto-crvene zgrade, sive zgrade, skloništa, dvorišta, breze, lipe, 3 kule, pijaca, park, Balzakova, Šekspirova, "Jovan Popović", "Žarko Zrenjanin" - radost i mladost, studentski grad, studentski domovi, "Fabrika", "Gradilište", most, Dunav, Štrand, Kej, Ribarac, Dunavac, mornarica, košava, severac. Lepo je u proleće.

    Novi Sad je za mene grad koji se bori za svoj identitet. Bori se da ga vrati, pred najezdom seljaštva, provincijalizma, agresije i fašizma. Biti Novosađanin je značilo da živiš u glavnom gradu Vojvodine, koji je "nice and cozy", multinacionalnom gradu, gde je potpuno normalno govoriti drugim jezikom i zvati se drugačije, gradu jake muzičke scene, "Sterijinog pozorja", gradu velikih umetnika i pesnika, muzeja, ateljea, u gradu kulture, u srpskoj Atini... A onda ga je dugo jeo mrak. Kao i celu zemlju, uostalom. I jede ga još uvek. Ali, konačno ima naznaka da se Novi Sad vraća sebi. Novosađani su se sami izborili za Novi Sad i doneli mu "Exit", "Cinema city", Festival uličnih svirača, "Ritam Evrope", "To be Punk"... Uskoro niko više neće moći da ga optuži za lep, ali dosadan grad. Naprotiv!

    Ovo je bila kratka priča o Novom Sadu, a u nedeljama koje slede pisaćemo o svim novosadskim kvartovima i naseljima - ponedeljkom, sredom i petkom. U sredu sledi priča o Futogu, a u petak o Satelitu.

    Radio 021
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  3. #3

    Odgovor: Novi Sad - Grad po meri

    Moj Limane, budi mi bez mane


    Liman je grad u gradu, podeljen kvoterski, na četiri kvarta.


    U kvartovima su ulice, u ulicama su zgrade, u zgradama su ljudi, u ljudima su razne ćudi. Liman ima praktično sve što je potrebno jednom pravom kraju: Ima jedan veliki park i u njemu klupice za klince i rampe za skejtere, i ima maglu u jesen i sneg u zimu i cveće u proleće i sunce u leto... Liman ima i košavu i severac. Ima dve osnovne škole i domove za studente, gde se mnogi gradovi susreću sa Novim Sadom.


    Liman ima jednu veliku pijacu i jedan veliki tržni centar, gde možete svratiti uvek kada se zaželite gužve, kao i u nekoliko dobrih kafića i u jednu Fabriku, gde povremeno bude jako dobrih svirki. Tu je čak i jedan poznati dragstor, zatim jedna plaža i jedan most, dobar pogled na tvrđavu i Frušku goru, a i stadion i hala su odmah tu, preko puta... Liman ima i sjajne nazive ulica, pa ako ste ljubitelji književnosti biće vam drago što tu živite, jer se od parka do Telepa uzdužno ređaju: Balzakova, Šekspirova, Miloša Crnjanskog i Ive Andrića, dok granice čuvaju Bulevari - Cara Lazara i Despota Stefana. Ipak, mora se priznati da, čak i sa krajnje lokal-patriotskog aspekta, Liman kao kraj nije bio potpun sve dok nije dobio svog fantoma...

    Limanska fantomka


    Bilo je to nedavno, kada se posle serije misterioznih događaja utvrdilo da ih je sve izvela ista osoba. Ipak, kako Liman nije baš običan kraj, ispostavilo se da je novi super-heroj, zapravo, devojka. Ubrzo je dobila nadimak Limanska Fantomka i postala predmet kafanskih i kuloarskih priča po celom gradu. Mnogi su uzalud pokušavali da razotkriju njen identitet, ali je ona bila toliko vešta da to nikome nije polazilo za rukom. Pričalo se da vozi crni motor, da nosi crnu kacigu na glavi i da svoju crnu kosu vezuje u rep, ali niko to nije mogao sa sigurnošću da tvrdi. U početku se primećivalo da su konačno sve kante u Limanskom parku na svom mestu, pa su se pojavili tračevi da ne postoji nikakva Limanska Fantomka, već da je komunalna policija angažovala specijalnu noćnu jedinicu. Međutim, već sutradan je jedan komunalac pronađen vezan za klupicu, sa porukom na čelu: "NIJE RADIO SVOJ POSAO" i njenim potpisom od nakarminisanih usana. Nekoliko dana nakon tog događaja, sva vozila parking servisa su osvanula sa izbušenim gumama, što je slavu Limanske Fantomke pronelo duž celog Novog Sada. Postala je tema broj jedan i pravi gradski junak, a kako to obično ide, počele su da se ispredaju i razne urbane legende sa njom u glavnoj ulozi...




    Pričalo se da je ona jedna sasvim obična devojka, koja preko dana sluša Balaševića, studira psihologiju ili sociologiju (nisu bili sigurni) i svaki dan šeta kejom i hrani labudove i pse lutalice na Štrandu i Šodrošu. Jedino u šta su svi bili sigurni jeste da nema momka, jer nisu mogli da zamisle nikoga dovoljno dobrog za nju. "Dobro, možda ima nekog prijatelja, više kao pomoćnika, ali samo jednog", pričalo se po kraju... Jednom se u lokalnoj kladionici pojavio neki nesrećnik koji je tvrdio da se vraćao pijan kući i da je zastao da urinira pored nekog zida, ali je onda na njemu primetio grafit: "OD GLAVE DO PETE VOŠINO SAM DETE" - i tvrdio je da su se u tom trenutku iza njega upalila svetla motora, kaže da ništa nije mogao da vidi, ali je priznao da se, do pola obavljenog posla, brže-bolje dao u beg kroz limanske haustore i da je jedva izvukao živu glavu. Bez obzira što je ova priča bila osramoćujuća za njega, njemu je bilo dovoljno to što se našao oči u oči sa čuvenom Fantomkom i što, izgleda, navijaju za isti tim...


    Sve ovo pišem zato što se u jednu kontakt-emisiju Radija 021 uključila slušateljka koja se predstavila kao Limanska Fantomka. Voditelj ju je upitao zašto se pritajila u poslednje vreme i da li ovo znači da će konačno izaći iz ilegale, a ona je odgovorila da sprema nešto veliko za kraj... Rekla je: "Sutra ujutru će zgrada NIS-a osvanuti izlepljena velikim plakatima sa otiskom džinovskih usana", a onda se zagonetno nasmešila i dodala da će ispod usana pisati: "SA LIMANA S LJUBAVLJU" - i zatim dodala da je to samo početak. Naravno, mislim da ne moram da naglašavam da bezbednosne kamere ništa nisu zabeležile...


    Ako ste sa Limana, već sutra ćete verovatno prolaziti tuda, a ako niste, dođite da proverite, Fantomka i ja smo tu, na Štrandu, hranimo labudove... (autor priče Đorđe Majstorović, fotografije Katarina Savkov)


    Radio 021
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •