"Rezultate" vaspitavanja države smo svi videli ovih zadnjih 20-ak godina. Nikada nije manje bilo pedagoga, i nikada nije bilo ovakvo "šarenilo" u vaspitanju.
Kao ilustraciju imamo da se pre znalo "ko je vitez a ko je džukela", znala su se prava, ali su i obaveze bile jasne.
Sada je sve "rastočeno" i jedino porodica stoji na braniku očuvanja iskonskih vrednosti.
Stoga sam protiv da bilo ko tu ima "da se pita", jer ne želim pomisliti da nam deca budu "u inkubatoru", lišena ljubavi najbližih i njihovog presudnog uticaja na formiranje ličnosti.
Svaki pokušaj, kao ovaj, je "prelaženje poslednjih granica" i samim tim to treba preseći.