Svi mi pravimo omaške pri govoru i pisanju i o njima je Frojd dao svoj poznati sud kroz psihoanalzu. Međutim, hajdemo da bez famoznog Frojda i tumačenja uzroka i značenja naših pogrešaka iznesemo svoje govorne lapsuse, za koje verujem da su u većini smešni.
Evo, moja dva:
1.
- Jesi li ladio na radi? - Upitam ja svog prijatelja kada sam ga sreo prvi put posle saobraćajne nesreće u kojoj je dosta oštetio svoj ato - ladu.
- Ne, ali ladio bih, ako je Rada dovoljno zgodna. - Kroz smeh je kao iz topa odgovorio on.
2.
- Salamda je ... srednjovekovni španski ples još iz 12 veka .... hmm.. koji vuče korene iz maorskog... - Mucam ja u prvom gimnazije na muzičkom kod neke naopake profesorke od koje smo svi strepeli.
- Ne... - Prekida me ona. - Nije salamanda.
- Hmmm... Ne razumem. - Znojim se ja zbunjen. - Kako to mislite da nije salamanda?
- Lepo. - Mirno će ona. - Nije salamda, već kobasičanda...
Naravno, ja sam dobio keca kao kuća, a čitav razred je umirao od smeha, jer se radilo o hebenoj sarabandi, a ne tamo nekoj salamandi što asocira na mesaru...