U toku je veliko ljudsko komešanje. Donekle indivudualno - jer Irci i Portugalci, na primer, s pasošem u ruci grabe ka nekadašnjim kolonijama - a odnekle i visoko institucionalno, jer se zemlje Evropske unije žure da uz pomoć „plave karte” otvore put za 40 miliona nedostajućih stručnjaka. Ako postane zemlja kandidat, Srbija će doživeti još brži odliv mozgova i pražnjenje ionako demografski desetkovane zemlje. Albanija i Crna Gora imaju svoje recepte za popunu kadra.






Prema OECD-ovim prognozama, u EU će se do 2050. godine zbog starenja stanovništva broj radno sposobnih smanjiti za 48 miliona a Unija će morati da uveze 40 miliona imigranata, pre svega naučnika, inženjera, matematičara, ali i turizmologa. Samo u naredne četiri godine EU će biti potrebno između 384.000 i 700.000 zaposlenih u IT sektoru.



Evropska komisija već se ozbiljno angažovala oko olakšanog uvoza željene radne snage: pojednostavljene su procedure za prijem sezonskih radnika, olakšava se papirološka procedura za transfer personala u međunarodnim kompanijama, a “plava karta” (slična poznatijoj „zelenoj karti”) bi trebalo da celu stvar dodatno ubrza. Prema najnovijoj studiji kompanije „Deloitte“, najokretnija je u tom poslu Belgija u kojoj željeni ljudski potencijal u proseku za tri nedelje može da pribavi radnu dozvolu što je šest do sedam puta brže nego u Španiji i Italiji. Slovačka i Mađarska već prihvataju aplikacije za „plavu kartu”, a Nemačka razmatra pojednostavljivanje procedure za zapošljavanje stranaca jer joj nedostaje IT kadar.



Švedska ima strategiju uvoza kadrova u naredne tri godine, kaže Roland Kostić, direktor Balkanske istraživačke grupe na Univerzitetu u Upsali. Tamošnje kompanije već neko vreme regrutuju ljude sa istoka Evrope, pa i iz Srbije: „U Švedskoj je oko 20% do 25% emigranata sa ovih prostora visokoobrazovano i lako se adaptira, što znači da se verovatno nikada neće vraćati na Balkan“.



Ne, hvala



Od sticanja statusa kandidature do ulaska u EU, Rumunija i Bugarska su iskusile pravi zbeg kadrova u druge delove EU. Statistike Evropskog konzorcijuma za integracije kažu da se već dve godine po ulasku ovih zemalja u EU (dakle 2009.) broj Bugara i Rumuna u Uniji povećao sa 700.000 na 1,9 miliona.



Anton Vorina, predavač na višoj Poslovno-komercijalnoj školi u Celju, kaže da članstvo Slovenije nije uticalo na Slovence kao na Bugare i Rumune, ali da je od 2010. godine situacija malo drugačija što se tiče imigranata: „Slovenačko stanovništvo počelo je da migrira unutar zemlje, zbog posla. Što se tiče stranaca, jezgro imigranata kojih ima 2.300 ovde čine Italijani, Austrijanci, Mađari i Hrvati, potonjih je najviše, 1.770. Pokazalo se da Balkanci migriraju najčešće u svoju regiju, stoga posle ulaska Hrvatske i Srbije u EU i očekujemo veći broj njihovih državljana ovde. Mala je verovatnoća da će Hrvati i Slovenci pak emigrirati u Srbiju jer su kod vas plate u proseku manje za oko 65%, pored toga još morate da radite na podsticanju proizvodnje i otvaranju radnih mesta“.



Zemlje u regionu, nevoljni izvoznici kadra, prinuđene su da se bore na dva fronta jer i njihovo stanovništvo stari. Na jednoj strani treba da zadrže sopstvenu, a na drugoj da privuku tuđu radnu snagu. U ovom prvom Srbija je na dnu lestvice. Prema izveštaju o globalnoj konkurentnosti Svetskog ekonomskog foruma od pre dve godine jedino je iz Gvineje Bisao želelo da ode više stručnjaka nego iz Srbije, a prošle godine kad se situacija malo popravila, bili smo četvrti na svetu po „odlivu mozgova“, iza Svazilenda, Bosne i Hercegovine i Kirgizije.



U jedinoj kod nas do sada objavljenoj studiji na temu efekata integracije Srbije u EU, (Ana Trbović i Mihailo Crnobrnja, FEFA, 2009.) i zasnovanoj na prognozi da ćemo status kandidata steći 2010. godine, procenjivalo se da će to stvoriti osnovu za povećanje zaposlenosti za 250.000 u petogodišnjem periodu. U studiji se pominju primeri svežih članica i kandidata za EU, Rumunije i Hrvatske, koje su posle dobijanja statusa najviše patile od „odliva mozgova“ iz IT sektora. Kandidaturu je, međutim, pratio porast plata i zaposlenosti, pa se sličan scenario očekivao i u Srbiji. Pomoću empirijskih pokazatelja, pišu autori, može se pretpostaviti da će se sa kandidaturom povećati broj mladih i visokoobrazovanih emigranata, ali sudeći po iskustvima naših komšija, ovo može uticati na smаnjenje pritiskа nа tržištu rаdа, povećаnje doznаkа, trаnsferа znаnjа isl.



Privuci i zadrži



Nedavno sproveden popis pokazao je da se stanovništvo Srbije smanjuje brže nego u mnogim zemljama EU – do 2050. biće nas manje od šest miliona. Kad se tome doda i beg kadrova, pitanje je kakav će biti odnos zaposlenih i penzionera u budućnosti. Bogdan Komlenac, kantri menadžer za Srbiju u Amrop Adria, konsultantskoj kući koja se bavi traženjem i selekcijom rukovodećih kadrova i članova upravnih odbora, smatra da se ova situacija može popraviti jačanjem privatnog sektora: „I dalje nemamo dovoljno investicija koje bi podstakle rast zapošljavanja, pre svega u privatnom sektoru. Obrazovni sistem u Srbiji nije ključni problem, čak je u nekim oblastima na zavidno visokom nivou, o čemu govori činjenica da je veliki broj naših stručnjaka obrazovanih ovde vrlo konkurentan i tražen na stranim tržištima radne snage“. Sa njim se slaže Veljko Igaz, ekonomista koji je objavljivao radove na ovu temu, i dodaje da gorak osećaj tapkanja u mestu ostavlja i „neprimamljiv privredni milje za strane investitore, posledice svetske ekonomske krize iz koje smo tek izašli, i trenutno stanje dezorijentacije i apatije“.







Prema rečima Jadranke Bubalo, savetnika za migracije i zapošljavanje u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja, kod nas se radi na jačanju upravljanja tržištem rada, posebno za mlade, kroz brojne programe, projekte i aktivne mere, kako bi zadržali mlade ljude, koji bi izneli proces tranzicije i ubrzali ulazak u Evropsku uniju (procena je da nam nedostaje 10.000 do 12.000 stručnjaka), „ali činjenicа je dа se zаustаvljаnje odlаskа intelektuаlnog potencijаlа nаjbolje reguliše stvаrаnjem uslovа zа reаlizаciju profesionаlnih ciljevа u sopstvenoj zemlji, te je Republici Srbiji, kаo i drugim zemljаmа u rаzvoju, neophodnа pomoć nа globаlnom nivou od strаne visoko rаzvijenih i bogаtih zemаljа, preko većih investicijа i ulаgаnjа u privredni i ekonomski rаzvoj i tehnološki nаpredаk zemlje“.



Ipak, radnu snagu ćemo morati da uvozimo i u tome nismo izuzetak na Balkanu. Hrvatska je ove godine produžila boravak za 5.300 stranih radnika i uprkos uredbi o neodobravanju novih kvota za uvoz radnika (zbog velike nezaposlenosti tamošnjeg stanovništva) odobreno je 566 novih dozvola za rad strancima. Crna Gora je prošle godine zaposlila preko 14.500 stranaca, a u prva četiri meseca ove godine, njih 4.000.

U Srbiji ne postoji sveobuhvatna statistika o broju stranaca koji na osnovu boravka rade. Na primer, u našoj zemlji ima oko 10 000 kineskih radnji, a Jadranka Bubalo kaže da je zvanično izdato kineskim državljanima u 2010. godini 334 radne dozvole, a u prvih 10 meseci 2011. godine 256 radnih dozvola, dok je ukupno izdato stranim državljanima, po osnovu boravka u 2010. godini 2.576 radnih dozvola.



Međutim, u Republici Srbiji, u skladu sa postojećim propisima radi daleko veći broj stranih državljana kojima nisu potrebne radne dozvole, a za koje nemamo evidenciju (top menadžeri, visokoobrazovani stručnjaci, rukovodeći kadar u stranim kompanijama, bankama itd.). Činjenica je da se daleko više zapošljava stranih državljana u Republici Srbiji, nego što se naših državljana zapošljava u inostranstvu. „I pored mаlih mogućnosti zа zаpošljаvаnje imigrаnаtа, Srbijа je interesаntnа zа držаvljаne nekih zemаljа regionа, kаo i zа držаvljаne zemаljа аfro-аzijskog područjа. Sа približаvаnjem Republike Srbije Evropskoj uniji i njenim ekonomskim jаčаnjem, može se očekivаti i veći broj imigrаnаtа”, kaže naša sagovornica.



Neke od zemalja u regionu i u ovom domenu vode aktivniju politiku od naše. Kostić posebno pozitivno ocenjuje nedavnu „Radionicu o pitanjima emigracije na Zapadnom Balkanu“ održanu u Sarajevu, na kojoj su se mogla čuti iskustva zemalja koje imaju dobre strategije privlačenja ljudskog kapitala, poput Albanije i Crne Gore. Prema njegovim rečima Albanija ima veoma razvijen državni program i aktivno radi na vraćanju svojih emigranata, dok je Crna Gora aktivnija u stvaranju specijalnih ulagačkih fondova kojima privlači finansijski kapital svojih emigranata.




Stranci, američki inovatori

Dilema oko uvoza radne snage u Ameriku uvek je bila lažna – U.S. Patent Office objavio je nedavno da su inovacije i patenti dva puta češće delo stranaca nego rođenih Amerikanaca, a 1% povećanja broja imigranata sa fakultetskim diplomama vodi povećaju broja patenata za 15%. Zato se i tamo, uprkos visokoj nezapslenosti i aktuelnom demokratskom i republikanskom dodvoravanju biračima, radi na privlačenju radne snage, posebno visokokvalifikovane, ali i na školovanju stranaca, pa su Njujork i drugi gradovi uveli beneficije za strane učenike kao i 125 dvojezičnih kurseva u naredne 3 godine.

Biznis & Finansije