S obzirom na to da ova vlada odlazi, mislim da je ovakva tema primerena trenutku.
Moj glas ide Koštuničinoj vladi iz više razloga. Jedna od najvećih zasluga ove vlade je konačna izgradnja rasturenih državnih instutucija i jedno sveopšte relaksiranje političke atmosfere u Srbiji, te uvođenje političkog dijaloga kao primarnog načina za rešavanje političkih konflikata. Takođe, čini mi se da je ovo prva vlada koja se u pravom smislu može nazvati demokratskom i koja nije kršila ljudska prava, te za koju se ne vezuju neke značajnije afere. Dalje, evidentna je ekonomska stabilizacija i napredak, tu su i prijemi u različite evropske i svetske institucije, kao i rasturanje mafijaških klanova poput "stečajne mafije" i porodice Karić. Reforme na unutrašnjem planu prilično lepo napreduju. Takođe, vlada je prilično doprinela poboljšanju međunarodnog položaja Srbije i izgradnji dobrih odnosa sa drugim državama, a prilično ispravno pristupa kosovskom i haškom problemu.
Ono čime sam se posebno bavio kada sam donosio ovaj svoj sud, to je personalna komparacija Koštuničine i Đinđićeve vlade. Tu je Koštuničina vlada odnela ubeeedljivu pobedu. Na primer, kada uzmem ona ministarska mesta koja su u Koštuničinoj vladi ubedljivo najslabija (Jočić i Kojadinović), ta mesta su u Đinđićevoj vladi još slabija (Mihajlović i Lečić). Sa druge strane, kada uzmem ona mesta koja su u Đinđićevoj vladi najsvetlije tačke (Đelić, Vlahović, Pitić, Milosavljević), Koštuničina vlada je tu još jača (Dinkić, Bubalo, Parivodić, Dimitrijević). Praktično, jedina mesta gde bih dao prednost Đinđićevoj vladi su Domazet > Popović i Matković > Lalović, s tim da ne treba zaboraviti da Lalović vrši funkciju i koju je vršio onaj mentol Milovanović, tako da prednost opet Koštunici. Eventualno i Knežević > Vuksanović, ali ni to zbog nekih Gašinih kvaliteta, nego što je Vuksanović debil. A da ne pominjem neke rupetine u Đinđićevoj vladi tipa Batić, Veselinov, Rašeta-Vukosavljević i čitava ona bulumenta nepotrebnih potpredsednika. U principu, da zamislim da sam mandatar i da sam prinuđen da pravim vladu samo od ministara dosadašnjih vlada, moja idelna vlada bi, praktično, bila Koštuničina sa one dve izmene i s tim što bih iz Marjanovićeve prve vlade pozajmio Aleksandra Tijanića kao ministra informisanja.