Nekako...kao da sam na domaćem terenu, ali pored moga imena piše "gosti".
Čudan osjećaj, skroz.
Nekako...kao da sam na domaćem terenu, ali pored moga imena piše "gosti".
Čudan osjećaj, skroz.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
K'o da glavom pridrzavam plafon......a on stiska li, stiska.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
Fenomenalno, kako bas dugo nisam. Upravo sam stigla sa nastupa, u mom selu je danas odrzan godisnji folklorni koncert, ciji sam bila ucesnik. Posto upravo idem da locem nesto da proslavim, slike cete dobiti kasnije
Krek, krek.. Ne gudra
- Nista od Grozdjenbala
Lako cu,ako je do mene.........
Ustala sa glavoboljom, divan dan mi je popravio raspolozenje ....Dragi se potrudio da mi danas bude lepo......Hvala mu!
Longer version:
Voljeno.
MaženoPaženoČuvanoZaštićenoUšuškano.. kao (dok sam bila) dete.
Uvek se tako osećam, kad se od majke vratim punog srca. (da ne čuje majka i punog stomaka )
ali..
to prokleto ali što mi (svaku) sreću kvari.. ne dišemo više, kao što smo to činile nekad - punim plućima.
Svaki put kada pogledamo tatino prazno mesto, shvatimo obe... da nam jednog plućnog krila nema.
i tako mi to.. tri decenije...
Shorter version:
Osećam se srećno.. al' na pola pluća.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Lose, vec danima..
Ali obecala sam sebi da cu od sutra biti bolje, ovo zaista nicemu ne vodi..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Grozno..cheprkam po nekim stvarima i nadjem nesto sto nisam trebao.. a taman sam mislio da sam sve uspomene i slike bacio...ne da mi se da zaboravim nikako......
Setila sam se Sunđer Boba... kada bi neko njega uzeo i iscedio i poslednji osmeh bez sposobnosti da se nakezi onako kako zna... eeee...tako sam sada ja...isceđena do poslednjeg osmeha...mogu da se samoubijem ili da probam da se povratim u normalu...ovakvi dani me podsete šta znači biti razbacan na sto strana...
Poprilicno smireno..nema sta, trening je najdelotvornija psihoterapija..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Onako ...a bila sam tako euforična juče, jer sam kupila plavu dasku za wc šolju sa motivom delfina ...otkad čekam novu šolju, da je ukrasim time ...i majstori danas mijenjali sve...kad su otišli...ja da obrišem svoju diiivnu delfinsku plavu dasku...vidim da je kod jednog šarafa...pukla ...valjda majstor stegnuo...previše...iii samo da ne puca dalje..ono, upotrebljiva je...ali obEležena.
Ne valja se nečemu previše radovati.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
..
e..bas ovako...
nista nema tako ostar vid kao ljubav