Nezaštićeno od onih istih impulsa sete koji se noću usele u moje pore i žive tako,svaki impuls,svaki komadić tog titranja,za sebe.
Osećam treperenje hladnoće koja se uz ritam tog treperenjauvlači u moje misli i načinje sve ono što bi trebalo da bude netaknuto noću.
Osećam signale prošlog koji se probijaju kroz noć i donose sa sobom obećanje novog dana.
Osećam se nezaštićeno pred kidanjem svega onoga što sam ''skrpila'' u poslednja dva dana.Uzalud je svaki otpor kada nadođe plima,ne zbog toga što je nemoguće savladati,već što ja uopšte ne želim da je savladam.Predajem se toj plimi,na ivici jedne obale koja nema kraja.