Kad sam se rodila, baka kaže da je molila Boga da imam dlakave noge kad porastem - ona kao devojka nije imala i zbog toga je jako patila, jer je to bilo na ceni. Kaže da su maljave žene važile za tempermentne i muškarci su ih rado uzimali za žene. Babina želja danas mi dođe kao usud
Nekada je bilo na ceni da devojka bude "drusna", zaobljena, mekana, rumenih obraza i široke karlice. Svi znamo zbog čega. Danas je upravo suprotno. Meka tela zamenila su čvrsta, istrenirana u teretani.
Postoji sijaset sličnih primera.
Šta je zapravo lepotni ideal, nadvremenski, onaj koji ne podleže trenutnim zakonitostima epohe?
Da li je sklad negde između? Lepota u očima posmatrača? Erotika u debelim Ticijanovim i Rubensovim aktovima ili pak u silikonskim lepoticama Playboya?
Postoji li univerzalno lepo? Lepo nekad i lepo sad?