XIV
Ritam nije neprirodna veštačka pojava u filmskom delu, već naprotiv organski život režijskog umetničkog dela. On ne nastaje spekulacijom, već je čin organskog stvaranja umetnosti, koji je imanentan rediteljskom osećanju života. "Meni, recimo, izgleda da vreme u kadru treba da teče nezavisno, i, donekle, samosvesno, onda se ideje raspoređuju u njemu bez žurbe, galame i retorike. Za mene osećanje ritmičnosti u kadru, kako da kažem, ravno je osećanju istinitosti reči u literaturi. Neprecizna reč u literaturi, neprecizan ritam u filmu jednako podrivaju istinitost dela". Značenje rediteljske poetike Tarkovskog izneto u estetskom načelu istina kao lepota lako je proveriti u njegovim filmovima: "Ivanovo detinjstvo", "Rubljov", "Stalker", "Nostalgija", "Žrtvovanje". Tajna rediteljske poetike Tarkovskog skrivena je u odgonetanju tajne života i sveta. Filmski opus Tarkovskog možemo razumeti kao traganje za tajnama života. Umetnost i život su jedinstveno delo tajanstvenog stvaranja. Poetika, estetika, etika - samo su vidovi života umetnika i njegovog dela. Za Tarkovskog Umetnost i Život odista su jedinstveno delo.