Ježi Harasimovič *1933. Jedan od najplodnijih u posleratnoj poljskoj poeziji. Harasimovičeva poezija sva je izrasla iz atmosfere drevnog, slavnog poljskog grada Krakova, u kome je sva nacionalna istorija i svetinja. A Harasimovič je na tu istoriju i svetinju odjednom pogledao okom Vijonova sabrata. U njegovoj poeziji razlegao se grohotan smeh zdravog spadala. U isto vreme je otkrio čitaocima i svu lepotu drevnih pravoslavnih i grčko-katoličkih lemkovsko-ukrajinskih crkava i grobalja, skrivenih u neprohodnim prašumama, uraslih u iskonske mitove i legende. I sve je te svoje legende, hajdučke, koledarske i svečarske, zaodenuo živom fantazijom, spustio ih u svakidašnjicu naših dana, udahnuo im život. Zbog svog silnog dara pesničkog slikanja kritičari su videli u njemu učenika Hijeronima Boša, Salvadora Dalija i Đorđa di Kirika.
VRBA
Vrba
to je Homer
sela Marčinkovice
jada se
na istrulelu ogromnost
očiju
peva Odiseju
rode
sred mora
i Troju krvavu
na svadbi
u Ljiškama
o vrbo vrbo
ti si Homer
zeleni amvon
meseca
i mene si obdarila
čelom čupavim