Jaroslav Marek Rimkjevič (Jaroslaw Marek Rymkiewicz)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Jaroslav Marek Rimkjevič (Jaroslaw Marek Rymkiewicz)

    Jaroslav Marek Rimkjevič *1935. Rimkjevič se pobunio protiv pesničke svetinje svih vremena, protiv večne avangarde. Pobunio se u ime tradicije. Tezi svih avangardista da novost u poeziji počiva na nesličnsoti, Rimkjevič je suprotstavio tezu o mediteranskom mitu i mediteranskom snu, tvrdeći da je pesnik određen već samim svojim rođenjem. On je branio ponovljivost poezije, branio stilizaciju, pravo na stilizaciju, odričući se originalnosti po svaku cenu. Na stranicama Rimkjevičeve poezije smrt je moćan i vrlo prisutan vladalac. Ali baš svojim poistovećenjem s ljudima koji su ostavili makar i najmanji trag prebivanja u svetu živih, Rimkjevič kao da dokazuje da ipak sve ne umire, ili kako je pisao Ježi Kvjatkovski: Sadržina te poezije pokorava se smrti. Ali njena struktura jeste intencijalna pobeda nad smrću.


    AKO NE POSTOJI

    Ako Bog ne postoji to poredak svaki
    (Čak i poredak duha koji dat je duhu

    U duhu) jest haos Ili: haos i
    Poredak jesu opet samo reči

    Koje upotrebljava haotični duh
    Želeći u duhu da zavede red

    Uzalud ako ne postoji Bog
    Koji bi u duhu bio duhu dat

    Kao poredak
    Dičan je naš duh
    Kad na tronu sedi iz samih kostiju

    I kako mu volja on sam sređuje reči
    A dva đavola Haos i Poredak

    Ližu mu stope dvoličnim jezikom
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Jaroslav Marek Rimkjevič (Jaroslaw Marek Rymkiewicz)

    LEPOTA PROŠLIH EPOHA

    Išli su kroz srebro ogledala. Od njihove kose što je mirisala
    Na erotični parfem i od šale čipaka
    Što su obavijale kožu kroz koju su bleštali
    Sitni kružići dostojni milovanja muškaraca,
    Od tajni njihova prstenja i od šapata lepeze,
    O čemu pamte vredni mravi
    U muzeju, pod korenjem zelenog sveta,

    Šta ostalo je? Ništa. Samo osmeh tvoj,
    Leptir trepavica što treperi na usni dragoga
    I grč neveštih prstiju. Na postelji noći
    Krik smrti ili rođenja? Satovi ne znaju.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Jaroslav Marek Rimkjevič (Jaroslaw Marek Rymkiewicz)

    TRI ILI ČETIRI PESME
    TOGA REMBOA

    Tri ili četiri pesme toga Remboa
    Šta znače, šta?
    U zoru zvižduk sirena
    Širi se iznad Lođa, žena ljušti
    Krompir, loži vatru u peći, piše
    Pisma umrlima, čovek popravlja
    Osigurače, čita novine, plaća za plin i telefon,
    Dete viče uz vetar, razgovara u lišću
    S psom u agoniji, i dugo plače u noći.
    Krevet škripi, žena sanja bele klavire,
    Čovek vezuje kravatu, zatvara kofer, putuje
    Na sever ili zapad, umire u hotelu
    Od srčanog infarkta i posle više godina se vraća,
    Grebe u vrata, zaudara na benzin i spermu.
    Koga si, pita, čekala pred kancelarijom
    U tri po podne, petnaestog avgusta?
    Krv šišti, u proleće dete će se utopiti u jezeru.

    Tri ili četiri pesme. Rembo pod narkozom
    Sračunava dobitak i gubitak, pre no što umre u osvit.
    I pev modrih planeta čuje životinju veka
    Što urla od gladi u taboru snova i vetra.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Jaroslav Ivaškjevič (Jaroslaw Iwaszkiewicz)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 16.02.2012, 18:45

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •