Miron Bjaloševski (Miron Bialoszewski)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Miron Bjaloševski (Miron Bialoszewski)

    Miron Bjaloševski 1922-1983 Njegova poezija pleni novošću, neponovljivošću, zagonetnošću. Kad se pojavio bio je isključivo pesnik za elitu. Danas ga u Poljskoj zna široka publika, ali nju nije zadobio poezijom, nego svojim neobičnim autobiografskim romanom Uspomene iz varšavskog ustanka. U svojoj poeziji Bjaloševski je proučavao kosmos svakodnevnih stvari oko sebe, i to onih najneuglednijih, iz svakodnevne upotrebe, i već izašle iz upotrebe, zatim svet stvari svoje studentske sobe, svet ulice, varšavskih predgrađa, svet poljskih palanki, i sve je to opisivao igrajući se, radujući se, oponašajući svečani stil klasične poezije, ali i ironizujući taj uzvišeni patetični stil, podsmevajući se svoj toj voljenoj i cenjenoj civilizaciji i njenim tekovinama. Njegova poezija ostala je bez podražavalaca, nastavljača i epigona, što je dokaz i izuzetnosti njenog autora.
    (iz prikaza P.V.)


    IZVOD JESAMA

    jesam
    glup sam
    šta da radim
    a šta bih radio
    kad ne bih znao
    a šta ja znam
    šta jesam
    takav kakav jesam
    možda ne glup
    no to možda samo zato što znam
    da je svako za sebe najvažniji
    jer ako se na sebe ne pristaje
    i onako jesi kakav jesi
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Miron Bjaloševski (Miron Bialoszewski)

    IZ SLEPOG POVERENJA

    jedem ostrige
    sa ukusom sve mi jednim
    jer jedem s Juzjom
    i onako kako on kaže
    jer jedem to prvi put
    jer kad je čovek prvi put u Parizu
    treba to da jede bar jednom
    mogu više da ih ne jedem
    kaže Juzjo
    čak ni sve ove ne moram da pojedem
    jer sam se čudio što tako mnogo
    ali Juzjo kaže da malo
    te sam pojeo sve
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Miron Bjaloševski (Miron Bialoszewski)

    KAKO JE LAKO IZGUBITI VERU

    Prošao je konj i kola.
    Vidim. Verujem u njih.

    Smračuje se.
    Prošao je konj i kola.
    Ali konj je imao konja.
    Kola su imala kola.
    Vozili su te svoje
    velike iz senki
    od bagrema.

    I već mi je teško poverovati
    u konja i u kola.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •