Vladislav Bronjevski (Wladyslav Broniewski)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Vladislav Bronjevski (Wladyslav Broniewski)

    Vladislav Bronjevski 1897-1962 Njegove pesmu su pune zvučnosti i emotivnosti koja pleni upravo zato što je izražena u obiku pesme. To je sigurno najviše recitovana poljska poezija. Sam Bronjevski je svoju poeziju saopštavao radnicima, studentima i đacima usmeno; tim putem stigla je ona do radničkih masa više nego putem knjiga. Bronjevski je dobro upoznao policiju i zatvore predratne Poljske, ali njegova buntovnička poezija bila je toliko popularna u najširim slojevima radništva i levo orijentisane inteligencije, da ni najmračniji režimi nisu smeli da idu predalkeo kad je u pitanju bio ovaj narodni tribun. Pošten i težak život, potresan najvećim ličnim tragedijama, još više je približio njegovu poeziju širokim narodnim slojevima. Prosta, časna, nepokorna i borbena, poezija Bronjevskog dostigla je i vrlo visoke umetničke kvalitete.
    (iz prikaza P.V.)


    LAMPA

    Zapali mi lampu u glavi,
    crvena može biti,
    a zatim ćemo reč po reč
    govoriti.

    Održaću ti kratak govor,
    biće veče, i lampa, i muza,
    možda i mačka, možda neki pas,
    ali nek ne bude valjda neće suza.

    Može biti nešto iz Dikensa,
    iz Andersena,
    na oči će ti pasti trepavice,
    ti ćeš biti snena,
    a ja ću tada ugasiti lampu u glavi
    crvenu
    i možda ću ti tek tada izjavit
    reč onu skrivenu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Vladislav Bronjevski (Wladyslav Broniewski)

    BODLER

    Hteo bih da ideš
    pod vitim kišobranom
    ulicom jesenjom
    punom drveća
    golog
    ali ipak lepog.
    Takvim je ulicama
    prolazio Bodler
    i mislio
    hoće li za sutra
    imati pesmu za majku
    za dragu...
    i za hleb.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Vladislav Bronjevski (Wladyslav Broniewski)

    KALINA

    Tu noć sam plakao
    (ne zbog tebe)
    pesmu sam napisao,
    bacam je iza sebe
    neka se otkotrlja s mesecom po nebu.

    Možda će se nad njom neko rasplakati,
    kao ja, brezo, vrbo, kalino,
    i očajanja svoja spakovati,
    i poći će, ma i noge bose,
    tamo kuda ga oči nose,
    stazom ne tvojom, inom.

    Tako mi je žao, sve mi je to malo;
    tamo u čoveku nešto je ostalo:
    stihove pišem i ne spavam noću -
    šta hoću?
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Stevan Vladislav Kaćanski (1829-1890)
    Autor natasabog u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 22:37
  2. Vladislav Petković Dis
    Autor blueella u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 31
    Poslednja poruka: 31.07.2011, 00:12

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •