Tristan Cara, rođen u Mognostri, u Rumuniji, 14.aprila 1896., studirao je književnost na ciriškom univerzitetu, a 1919.g. prešao je u Pariz gde je proveo čitav svoj život, pišući isključivo na francuskom jeziku, objavio više zbirki pesama i svoje značajne manifeste dadaizma. Umro je 1966.godine. Kao preteče dadaizma pominju se pesnici Rembo, Lotreamon, Apoliner, a od slikara Brak i Pikaso. Čitava crnačka umetnost i kubizam pripremali su teren dadaizmu. Ali stvarni osnivač i glavni nosilac ovog pokreta koji se pojavio usred rata, bio je Cara. Po prelasku u Pariz Cara je prišao grupi nadrealista, ali je ubrzo došlo do razlaza anarhiste Cara i dogmatičara Bretona. I od tada je Cara ostao samo pesnik, čistim lirizmom prigušeni buntovnik.
NOĆ GREBE ...
noć grebe na vratima
i glođe nemoguće snove
a odblesak narandžinog stabla
po lampom ti tumači
ranjavanja nekadanja
i rane udvojene
ti se spsavaš od uspomena
tih vitkih ruku oseka
i obala plavog straha
s menljivim stazama oktopoda
a noć verna prijateljica
u isti džak da bi se smejali
trpa predmete i vreme
i čitavu zemlju
u tvoje grudi