Žil Sipervjel (Jules Supervielle)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Žil Sipervjel (Jules Supervielle)

    Žil Sipervjel rođen je u Montevideu, Urugvaj, 1884.godine, a umro u Parizu 1960. Razapet čitavog života na dva kraja sveta, on je stalno u opreci sa samim sobom: kad je na jednom od ta dva mesta, on misli na ono drugo, tuguje za njim, i stalno tako, čitavog života. Sipervjel je veliki znalac ispitivanja ljudske duše. Od nadrealista i mnogih pesnika njegove generacije, on se odvaja retkom harmonijom sreće koja preliva čitavu njegovu poeziju. Nasuprot prokletim pesnicima Sipervjel je smireni pesnik. U svojoj poeziji on obuhvata motive šire od kontinenata, i zadire i u kosmički svet. On je i pesnik prijateljstva, ne samo između ljudi, već izražava svoju naklonost i prema životinjama, rastinju i elementima, pa i onim nejasnim i tamnim bićima koja žive u nama. Sipervjel je pesnik duše u odnosu na beskonačnot, on je pesnik čoveka i kosmosa.


    TO MALO ...

    To malo okeana što dolazi iz daleka,
    To sam ja, ja koji sam od ovoga sveta,
    Taj zalutali brod, prepun mornara,
    Da, ja sam taj što klizi po mapi sveta,
    To plavetnilo zaboravljeno, al revnost poznata,
    I taj šapat na obronku magle;
    Da, to sam ja, ja koji počinjem tu,
    To nemo srce koje u sebi guši krike,
    Ta ptičja krila pored ptica bez krila,
    Leteći uprkos svemu, kao bačen iz praćke;
    Da, to sam ja, sa čovečanskom brigom,
    I svuda hrabro, jer treba još živeti
    Pod nebom koje više ne pamti zoru!
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Žil Sipervjel (Jules Supervielle)

    PESNIK

    Ne idem uvek sam na dno samoga sebe
    Već vodim sa sobom mnoga živa bića
    Ali oni koji budu ušli u moje hladne pećine
    Da li su sigurni da će iz njih i za časak izaći?
    Nagomilavam u svojoj noći, kao brod koji tone,
    Izmešane putnike i mornare,
    I gušeći svetlost mojih kabina
    Postajem prijatelj velikih dubina.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Žil Sipervjel (Jules Supervielle)

    KAP KIŠE

    Ja tražim kapljicu kiše,
    Koja je pala u more.
    U svome vrtoglavom padu
    Blistavija je bila od drugih,
    Jer, jedina između sviju,
    Ona je mogla da shvati
    Da, slatka u slanoj vodi,
    Mora da nestane za svagda.
    I ja je tražim po moru
    Međ talasima, sa pažnjom,
    Tražim da zadovoljim
    Tu uspomenu krhku,
    Koju ja jedini čuvam.
    Al zalud, jer ima stvari
    Kad ni bog ne može ništa
    I pored dobre volje
    I pomoći bez reči
    Neba, talasa i zraka.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •