Aleksander Vat (Aleksander Wat)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Aleksander Vat (Aleksander Wat)

    Aleksander Vat 1900-1967 Pesnička mladost Aleksandra Vata protekla je u znaku futurizma. Sam Majakovski napisao je o njemu:Vat je rođeni futurist, što je bilo i sud i vrednovanje dela ovog tada dvadesetogodišnjeg pesnika. Ratne godine bile su za Vata posebno teške, proveo je punih šest godina u staljinističkim zatvorima i progonstvima. U Vatovu zrelu poeziju spadaju one pesme koje je samo povremeno, kao težak bolesnik, zapisivao u posleratnim godinama. Česlav Miloš napisaće da je ta poezija stenogram patnje. U njoj ima mnogo autoironije, ima nečeg što liči na automatski zapis, ali i prisustva misaonosti. Vezanost Vatove poezije za neprolazne vrednosti evropske kulture, čini da se u njoj vide mostovi za budućnost.
    (iz prikaza P.V.)


    FLAMINGOV SAN

    Voda voda voda. I ništa samo voda.
    Bar da je pedalj zemlje! Pedalj kakvog god kopna!
    Da staviš nogu jednu! Makar!

    Molili smo za to bogove! Sve!
    Vodne i kopnene, severne, južne.
    Za pedalj, za komadić, mrvu kakvog god kopna!
    Toliko da osloniš pandžu makar jedne noge!
    I ništa. Samo voda. Ništa samo voda.
    Voda voda voda.
    Makar mrvicu kopna!
    Nema spasa.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Aleksander Vat (Aleksander Wat)

    DOBAR TRENUTAK

    Krpim
    popravljam
    stara odela
    stare patike...
    ...Ah, sve se meša u ovoj staroj glavi!
    kad iz ostatka sećanja, iz džungle doživljenih melopeja
    kao pljusak talasa dalekog, a srcu tako bliskog
    doplovi eho
    koji ipak nije mogao, jer nije imao prava da nestane u eteru:
    Peska, peska
    vislanskog...
    Sve je oživelo
    sve je mlado
    u vrtu života
    večno zelenom.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Aleksander Vat (Aleksander Wat)

    DITIRAMB

    ...ni noći ni boga
    ni lepote ni psovke
    ni lica ni ptice.
    Ptice koja seče tetraedar noći, prizmu iz mora, neba
    i iz crnih terasa skreće na Marina Grande...
    ptice što je uzletela s piskom iz toploga gnezda odande
    visoko odande sa stene Monte Solaro...
    Ni meseca u četvrti, meseca malog knežića
    pikasovskog oka koje je kao obično kod
    toga genijalnog slikara smešteno nenasvome
    mestu a uz to sigurno pekomerno sija...
    ni smrti ni glasa.
    Ni toplih nežnih svetlašca u maslinovim gajevima...
    Ni eheu bogova na padinama gora, onih božanstava
    što su uspela da podivljaju u dugoj, ah beskrajnoj,
    eri hrišćanske civilizacije...
    Ni trojice prostaka što se vraćaju iz krčme nakresani,
    sa psovkom i pesmom na usnama...
    Ni Dioneje koja se upravo ovde, u ovom malom zalivu,
    kupala ne u peni, kao što govore, nego u
    svetlozelenim virovima, u zelenovodnim virovima
    nad bazaltom dna koje sada, posle noći, sija
    crnosrebrno...
    Ni mirisa grožđa što rano stiže sa suncem,
    razvešanog u kosmatim evenkama, a slatko je
    kao zov frule...
    Ni plača dojenčeta
    ni uzdaha žene
    ni ruke ni kamena
    ni smrti ni glasa.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Aleksander Navrocki (Aleksander Nawrocki)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 22.06.2013, 22:32

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •