Jaroslav Ivaškjevič 1894-1980 Ostavio je najopširnije i najbogatije književno delo u novijoj poljskoj književnosti. Ogledao se u svim rodovima. U prozi je ostavio velelepna ostvarenja. U poeziji je bio prisutan od 1918-1980., stalno nov, raznolik, misaon i moćan liričar. U međuratnu poeziju uneo je ton koji je poneo iz svoje ukrajinske postojbine, školovan na novinama koje su u rusku poeziju uneli Blok i akmeisti: Gumiljov, Ahmatova, Mandeljštam. Otuda njegova vezanost za jasnost, konkretnost, vernost govornoj reči. Time je uticao na mladog Česlava Miloša. Pozna Ivaškjevičeva poezija, mudra i hrabra u svojoj jednostavnosti, spada u najuzbudljivije stranice posleratne poljske poezije.
(iz prikaza P.V.)
* * *
Za hiljadu godina
vreme će izravnati sve kupole
i niko više neće znati naša imena
danas gledajući zvezde i talase
tajimo dah pred svetom slikom
ali u našem dahu već vreba
ništavilo
uzdržani dah samo je proba
vremena kada će dah u nama potpuno prestati
i kad ćemo zajedno sa šumom i zvezdama
biti samo kaplja na krilu heruvima
smrti
sve čime živiš a izgleda lepotom
živiš tako kažu ništa neće značiti
raspašće se okovi večnosti
pa dok još možeš da gledaš
na safirske dubine neba
gledaj ti prahu
- i samo to ti treba