Žan Ruslo (Jean Rousselot)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Žan Ruslo (Jean Rousselot)

    Žan Ruslo rođen je 1913.godine u Poatjeu. Nije imao ni četiri godine kada je ostao bez oca. Počeo je da piše sa dvanaest godina. Prvi uzor mu je bio Viktor Igo, ali se ubrzo oslobađa svih uticaja. U njegovoj šesnaestoj godini umire mu majka. Postaje mali činovnik, zatim saradnik novina i počinje da živi od svog pera. U tim prvim godinama samostalnog života on piše, još pod uticajem smrti svoje majke, svoju prvu zbirku pesama: Da se ne umre. Za vreme rata aktivno učestvuje u francuskom narodnom otporu Pre rata objavio je nekoliko zbirki poezije, posle rata preko trideset. Napisao je više biografskih romana o velikim muzičarima sveta, o Berliozu, Šopenu, Vagneru i Listu.
    (iz prikaza N.T.)

    TVOJA RUKA

    Tvoja ruka toplija nego moja ruka
    Bila je tih besanih noći
    utvara mojih mnogih muka.
    A prema meni zaslepljujući zid
    Slušao je kišu, osluškivao
    Tu crnu krv
    Koja kao da rominja iz mnogih dalekih srdaca.

    Reči već davno
    Nisu dovoljne više.
    Po hodnicima plesnivim
    Ponovo ćeš naći naše korake,
    Po nezgrapnom cveću u staklenim baštama
    Naše poglede.
    I više ništa nije ostalo,
    Samo uspomena se nastavlja.
    Tvoj šešir je na postelji, Bol je prošao,
    Ali sunce greje još
    Tvoja obla ramena na stepeništu.
    Sa glavom na šakama, zaslepljen tišinom,
    Zaboraviti neću nikad krv koja me je zvala.

    Okrenuću se kada budeš otišla
    I čekaću te do jutra.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Žan Ruslo (Jean Rousselot)

    TVOJE ČELO POD MOJIM PRSTIMA

    Tvoje čelo pod mojim prstima,
    Kao neka topla ruka,
    Kao ona uvek vlažna pokožica drveta,
    Tvoje čelo krunisano putevima,
    U stvari borama,
    Po kojima ja nikad neću pratiti
    Svoju senku.

    Pod lišćem ja tražim tako
    Zemlju,
    Da moja radost ne bi mogla
    Ni levo ni desno otići.
    Već da tako ostane u meni,
    U mojoj skamenjenoj slobodi.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Žan Ruslo (Jean Rousselot)

    UZALUD SAM SE TRUDIO

    Uzalud sam se trudio ti si u meni
    Kucala
    Kao neko drugo srce koje imam.

    Uzalud sam se trudio ti si dolazila odlazila
    Po bezglasnim prolazima kojima moja krv tiho mrmori

    Uzalud sam se trudio znao sam da si tu
    Zauvek
    I zgrušana vrebaš
    U traženju izlaza.

    I moje ruke bez moje volje hvatale su me za gušu
    Da te stegnu da te zadave

    Da te istrgnu iz mene
    Kao klin
    Kao krik
    Kao bulku koja crveni zid moga života.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Žan Kokto (Jean Cocteau)
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 17.02.2012, 22:26
  2. Dijalog sa Suncem i Mesecom - Jean Genet
    Autor alpinista u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 16.06.2010, 05:25

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •