Antoni Slonimski 1895-1956 Od svih skamandrovaca Slonimski je možda bio najtradicionalniji po formi. Verovao je da pesma treba da ubeđuje, da vaspitava; i od svih poljskih pesnika XX veka, najviše je bio sklon da tu didaktičku ulogu
poezije smatra važnijom od svega. Zbog toga je u njegovoj poeziji najvažniji ton mudre retorike i aktuelnost problema o kojima peva. Na neki način njegova je poezija hronika poljskih zbivanja od 1918.godine. Formalno ipak, poezija Slonimskog bila je i ostala vezana za poljsku i evropsku klasiku.
POEZIJA
Poezija je zvono
Raznjihano široko,
s muškim, tučanim tonom.
Vivos voco,
Mortuos plango,
Fulgura frango.
Nekad se
Na svakom zvonu
Taj natpis vio.
I danas je s nama,
Kad zvono bije,
Žive zove,
Mrtve plače.
Munje slama.