Ljubomir Levčev
Prikaz rezultata 1 do 4 od ukupno 4
  1. #1

    Ljubomir Levčev

    Ljubomir Levčev rođen je u gradu Trojanu (Bugarska) 27.aprila 1935.godine. Završio je studije na filozofsko-istorijskom fakulatetu Sofijskog univerziteta, specijalnost Bibliografija i bibliotekarstvo. Prvi zamenik Ministra kulture Bugarske (1975-1979), Predsednik Saveza bugarskih pisaca (1979-1989). Više od šezdeset njegovih knjiga objavljeno je u preko trideset zemalja. Član Evropske akademije nauka, umetnosti i književnosti u Parizu, kao i Evropske akademije za poeziju u Luksemburgu.


    POSLE SVRŠETKA KONJAKA

    Idite svi
    koji mi želite dobro,
    svi savetnici,
    zabrinuti kakav ću biti!...
    ...Hoću da budem limeni poklopac
    sa flaše za limunadu.
    Hoću da me kći,
    dok se ujutru oblači,
    sakrije
    u džepiću na svojoj kecelji.
    Da ima nešto tajanstveno
    iz kuće u dečjem vrtiću.
    Jer nije dozvoljeno
    da se takve stvari unose.
    A one su tako neophodne!...

    Kad zatreba,
    ja ću odjednom zasjati
    ozaren,
    posrebren,
    kao zvezda.
    I moja će se kći osmehnuti...

    Pa nek se prekrši zabrana!
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Ljubomir Levčev

    KAPRIC BROJ 1

    Ako jednog dana napravim karijeru
    (a tvrde da je to neizbežno),
    ako se uzdignem toliko
    da počnu da mi odasvud zvone,
    za sekretaricu ću imenovati smrt.

    I kad me budete tražili
    ona će odgovoriti da me nema.
    - Ali, ipak...
    bar malo...
    - Ne!
    kazaće ona. -
    Uopšte ga nema!

    A za sve to beskrajno vreme
    ja ću posmatrati s prozora
    kako opada lišće
    ili kako se zeleni,
    kako daleka kupola crkve liči
    na šoljicu kafe okrenutu za gledanje,
    kako se devojke ogledaju na staklenim vratima,
    i kako vi mislite da me već uopšte nema.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Ljubomir Levčev

    POEMA

    I
    Da bih stigao do va,
    dragi moji prijatelji,
    prelazim ogromna prostranstva.

    2
    Onaj
    ko je krstio
    planine i reke,
    ambise i predmete,
    nije mogao da izmisli
    imena mojih puteva.

    3
    Zbog toga sam sputan da vam ispričam sve.
    (Reči su tvrda i gruba
    ambalaža
    za sve ono
    što želim da vam poverim).

    4
    Zato ponekad ćutim.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Ljubomir Levčev

    POEMA

    5
    Moja krv je nulte grupe -
    mogu je svakome dati,
    ali ne mogu je od svakoga uzeti.

    6
    Zato ćutim.

    7
    Žurim da se poradujem
    ćutke
    podeljenom osmehu.

    8
    I vašem saučestvovanju u plavetnilu.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Ljubomir Simović
    Autor izabelitta u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 23
    Poslednja poruka: 04.08.2011, 00:01

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •