Andre Pjejr de Mandijarg (Andre Pieyre de Mandiargues)
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3
  1. #1

    Andre Pjejr de Mandijarg (Andre Pieyre de Mandiargues)

    Andre Pjejr de Mandijarg rođen je u Parizu 14.marta 1909.godine. Počeo je da piše stihove oko svoje dvadesete godine. Mandijargovo poetsko delo zbir je baroknih, fantastičnih, pa i erotističkih stihova, u kojima ima mestimično nečeg surovog i grubog. U njegovim mislima ima nečeg suviše intimnog, pa i apsurdnog, ali uvek i nostalgičnog, a to sve crpe iz najdublje i najtananije svoje misli i psihe, iz one oblasti senki i odblesaka, koji su samo neki slikari mogli veoma retko da ovaplote, kao i sve ono što pripada izuzetnim pesnicima. Po tome čudnom u stvarnom, neobičnom u svakidašnjem, Mandijarg je dragocen kao pesnik.
    (iz prikaza N.T.)

    NOĆI

    Noći su neki put sumorne.

    Vrtovi nemaju više mirisa
    Ni drhtaja između lišća
    A nisko nebo crvenije je između tolikih stubova
    Trgove često posećuju avetinjski kipovi
    Ko tuda prolazi uzalud se žuri.

    Noći se smiruju baš kao i naši dani.

    Noći jednog starog grada
    Suviše starog
    Bez ptica i bez jednorogog jarca
    Bez konjanika ni ludih dama
    Ni ranjenih pauna ni košuta ni risova
    Ni sveže krvi po zidovima palata predaka.

    Igre ruku igre reči ognjevi su
    Igre reči igre ruku u koje ljubav zaluta
    Između slapova svitaca dragulja
    Pene izlomljenih čipaka
    Svilenih povesma bačenih na ohole oči
    Smeha pod kišom cvetnih listića.

    Noć kao pozorište od kadife boje za žalost
    U kome se razbuktavaju naše izbledele uspomene.
    Jutra podupirana štakama.

    I ostaje samo ukus od pepela i truleži
    Ukus cveća uplesnivljenog ustajalom vodom
    Taj promašeni ukus koji nam prija više
    No sve drugo.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Andre Pjejr de Mandijarg (Andre Pieyre de Mandiargues)

    UVEK ISTA

    Ona je naga tamna i bela
    Prislanja svoja usta uz prozor
    Iznad malog svelog vrta.

    Bilo da je lepo vreme ili kiša
    Bilo da plače ili da se smeje
    Ona je uvek slična samoj sebi
    Prolaznici je ne gledaju više
    I pored njene velike lepote.

    Ona je uvek ista i gorda
    Kao sve zatvorene vratnice
    Svih kuća luterana u ovom kraju.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Andre Pjejr de Mandijarg (Andre Pieyre de Mandiargues)

    VITEZ I NOĆ

    Vitezu lutalico koga mesec bledi
    Vitezu
    Ko te je postavio da sediš tu na pragu zamka
    Pognutog nad bleskom tvog slomljenog mača
    Ispred plaže i mora koje se srebrni u daljini.

    Dosta si oplakivao pomrle kraljice
    Vitezu čas je došao
    Da ostaviš njihove plesnive kosti psima i pesku sivom
    Sve zastave su mrtve na toj dubini
    Sve zastave su crne u toj materinskoj noći
    I najveća kraljica kćer je noći.

    Duboka noć se spaja sa dubokim morem
    Zato počuj krik nekog sna koji nestaje u daljini.

    Ko ti poverava svoju tajnu ako je samo ti hoćeš da čuješ
    Tu dugu tajnu koja se penje iz poćnog mora
    Iz te hladne vode upravljene ka mesečini hladnoj
    U zanosu velike plime.

    Njena tajna tvoja tajna sve tajne sveta
    Ako ti hoćeš samo da gledaš malo dalje
    Ka moru i ka toj velikoj noći
    Ka onoj okrugloj zvezdi koja prekriljuje vodu
    Ako ti samo možeš da ostaviš zemlji
    Pepeo tvojih kraljica i tvojih upokojenih vila.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Andre Breton
    Autor zosim u forumu Svetska poezija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 17.02.2012, 23:06

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •