Rejmon Keno rođen je u Havru 1903.g. Počeo je da objavljuje stihove kad nije imao ni sedamnaest godina. Od početka je pod velikim uticajem Žila Laforga., pesnika simboliste. Njegova glavna karakteristika je u njegovoj odvratnosti prema pisanom jeziku, jeziku iz biblioteka, koji po njemu nema više veze sa živim francuskim jezikom kojim se danas govori. Keno se opredeljuje za ovaj drugi i iz njega unosi u svoje pesme mnoge reči, nove izraze i stilske obrte. Tako je izgradio poseban, svoj stil, dosad nepoznat u francuskom pisanom jeziku. Keno piše i romane u kojima je isto tako originalan i svojstven kao što je bio naročito u svojim prvim dvema zbirkama poezije.
(iz prikaza N.T.)
DUGA
Ti dugi mostovi što prelaze preko neba blistaju u slavi
i prinose na žrtvu svoj raznobojni luk
zelena ječi ponekad a plava u svome bolu
krvari kao pravi bog u koga treba da verujemo
Ide sigurnim putem kroz zvezdana jata
i prska svetim mlekom koje je stvorilo belinu
a tako izbušena noć ostavlja da tone bez jedara
nesigurna galija očajanja i plača
Niko trijumfovati neće u toj povorci
o pozorište Sveta okićenog užasom
svaka boja izlučivanjem svojih preliva postaje beživotna
tako je i nebo izgubilo svoju snažnu svežinu
Vekovi su prenosili zagonetku i mudrost
a dugi mostovi obeležavali njihove sigurne putanje
i bili pred prirodom u radosti i u očajanju
bezvoljnih odjeka verna ogledala.