Američka administracija, zvanično, ne razlikuje srpski i hrvatski jezik, smatra ih istim jezikom, i prema tome se i ponaša.
Zašto mi zapinjemo toliko da napravimo razliku, ne razumem.
Valjda je to prednost, razumeti se.
Američka administracija, zvanično, ne razlikuje srpski i hrvatski jezik, smatra ih istim jezikom, i prema tome se i ponaša.
Zašto mi zapinjemo toliko da napravimo razliku, ne razumem.
Valjda je to prednost, razumeti se.
Torlačko narječje, gdje se to govori, ajde ja stvarno ne znam. Hrvati su počeli prisvajati štokavsko narječje, iz političkih razloga da bi mogli reći da je to njhova ''povijesna'' teritorija.
Одговараш особи која прича напамет, која очигледно није сасвим ни писмена нити образована, и која нема намеру да полемише, него води монолог.
"Торлачки дијалекат" је такође штокавица, и обједињује косовско-ресавски, сврљишко-заплањски и тимочко-лужнички. Од званичног српског се разликује колико енглески са дубоког југа Америке и енглески из Њујорка, и једина је верзија штокавице која се нешто осетније разликује од стандардног говора. Торлачки као такав не постоји, него је чисто обједињујући термин за разне групе дијалеката који се међусобно знатно разликују. Углавном тај назив форсирају бугарски лингвисти. Најближи су неизмењеном староштокавском говору и говору средњевековне Србије. Дакле, сви Срби говоре и говорили су штокавицом, за разлику од Хрвата.
Што је занимљиво, Крашовани из Румуније, који су пореклом из долине Тимока, и говоре тим "торлачким" штокавским дијалектима су католици. Сада се пописују као Хрвати, иако су се никад нису пописивали као такви. Ето нама, новог "хрватског" наречја.
Како се то ради:
Cara
Како се праве Хрвати од свих Словена католика:After 1989, due to some political, economic, social and cultural factors, the vast majority started identifying themselves as Croats, while a few still continued to call themselves Krašovani. Today, many Krashovani chose the Croatian ethnicity, partly due to the attention given to them by the Croatian state (which also awards them the Croatian citizenship).
Krashovani - Wikipedia, the free encyclopedia
Ever since the Romanian Revolution, the government of Romania has awarded special minority status and privileges to its ethnic Serb citizens. The Democratic Union of Serbs and Krashovani of Romania (Uniunea Democratică a Srbilor si Caraşovenilor din Romnia) was founded in 1989.
И на крају:However, their Roman Catholic religion has more recently set them apart from Eastern Orthodox Serbs in the Banat, despite the common language and a long history of solidarity (partly continued to this day through joint Serb-Krashovan organizations).
Постали Хрвати 90-их.Categories: Slavic ethnic groups | Banat | Croatian diaspora | Caraş-Severin County | Ethnic groups in Romania | South Slavs
Fokusirao bih se na boldovani deo teksta na kraju citata. Kažete da je razlika između srpskog i hrvatskog jezika oko 40%. Moje pitanje glasi gde su tih 40%. Mrzi me da brojim reči i računam procente, ali u svakoj Vašoj poruci ja vidim razliku manju od 10%. Sve ovo što Vi pišete, ja razumem, a hrvatski nisam učio ni jedan sat, a kamoli više. E sad, ili sam ja neko čudo od deteta što se tiče stranih jezika, ili su ova dva jezika ista. Veća je razlika između srpskog jezika koji se govori u Beogradu i srpskog jezika koji se govori u Vranju nego između srpskog jezika iz Beograda i ovog Vašeg hrvatskog iz Dubrovnika.
Za Hrvata (ili ti bivšeg Srbina koji pokušava da dokaže da je veći ustaša čak i od onih iz Imotskog)
Dakle, a ko nisi znao u DUBROVNIKU su izlazile srpske novine do 20-ih godina prošlog stoleća, i štampali su ih, pogodi? Srbi katolici.
"Srpska vila nadahnjivala je dubrovačke pesnike", rekaoje Medo Pucić
Ne stidi se što si Srbin, pa'ni mi na grudi
Toliko o tome.
Interesuje me da li koristiš rečnik dok kuckaš ovde il' se naprežeš da nas razumeš?
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Torlačko narječje je posebno narječje. Ne spada u štokavsko.
Ne broje se samo razlike u rječniku (najplićem dijelu jezika), već i u slovnici, pravopisu i pravogovoru. Besmisleno je uspoređivati narječja i standardne oblike jezika. Svaki Slaven razumije svaki slavenski jezik bez prethodnoga učenja. Slovio i slavjanski razumijem bez ikakvih poteškoća, 100%.
Mi Dubrovčani smo najslavniji Hrvati. U Dubrovačkoj Republici živjeli su samo Hrvati i šaka Židova.
Jeste, zato je postojala ugovorna obaveza u srednjem veku, konstituisana u doba Cara Stefana Uroša IV Dušana, da u Dubrovniku poje srpski pop, aj' pročitaj malo pa se javi
I da ste Hrvati, ne biste inZistirali na dubrovačkoj republici, već bi se zvala Hrvatska republika.
Inače, pogledaj povelje koje su pisane u doba srednjek veka, i pročitaj kako su se nazivali stanovnici koji su živeli van grada, a u sastavu već pomenute republike.
KAda ste baš toliko bili vezani za ?rvatsku, zašto ste u kontinuitetu plaćali svetodmitarski dohodak baš srpskim vladarima, pa posle i porodici Vojinović , a jok npr nekim Hrvatskim velikašima?Mi Dubrovčani smo najslavniji Hrvati. U Dubrovačkoj Republici živjeli su samo Hrvati i šaka Židova.
I kako onda objašnjavaš prodaju Pelješca Dubrovniku, koji je i danas u sastavu dubrovačke opĆine, a koji je bio u sUstavu srpskoga carstva?
Poruku je izmenio Bazilej, 07.07.2011 u 22:07
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
U Dubrovniku pravoslavci i muslimani nisu smjeli prespavati za vrijeme Republike. Riječ je o strogo katoličkoj državi odanoj papi. Tek poslije (1878.) u staroj gradskoj jezgri gradi se pravoslavna crkva za tristotinjak vjernika. Postoje u cijelom Dubrovniku još dvije pravoslavne crkve, sve srpske i sve izgrađene dosta nakon pada Republike. Svaki dan prođem kraj pravoslavne crkve u Starom Gradu i obično je pusta i prazna (samo se kupe stranci razgledati). Kada me pitaju: "Is this church open?, " ja odgovorim: "I don't know is gathering of Serbo-Chetniks open. You can see. " Nije se mogla zvati Hrvatskom Republikom jer je u isto vrijeme postojala Hrvatsko-Ugarska Država, kao i još dvije hrvatske države Poljička Republika i Bosna.
Na kraju Turcima, pa opet to ništa ne znači. Nitko ne spori da je Aljaska danas esadeovska, bez obzira što je kupljena od Rusije. Tako je 1333. hrvatska država Dubrovačka Republika kupila Pelješac od Srbije.
Немам намеру да више одговарам на псеудолингвистичке личне теорије поменутог члана, јер по том питању све речено. Али треба разбити још пар глупости.
Оснивачи и становници Дубровника су били романског, а не словенског порекла. Хрвати (како изворни, тако они српског порекла) су Словени. У доба цара Душана становништво Дубровачке републике је говорило искључиво дубровачим романским дијалектом далматског језика, који се говорио широм Јадранског приобаља, и по Далматинским градовима. Далматски не треба бркати са далматинским словенским говорима, који се колоквијално називају "далматинским".
Dalmatian language - Wikipedia, the free encyclopedia
Оченаш, на том језику, који се говорио код Дубровчана:
Да ли ово звучи као хрватски? Не бих рекао.Dalmatian
Tuota nuester, che te sante intel sil,
sait santificuot el naun to.
Vigna el raigno to.
Sait fuot la voluntuot toa, coisa in sil, coisa in tiara.
Duote costa dai el pun nuester cotidiun.
E remetiaj le nuestre debete,
coisa nojiltri remetiaime a i nuestri debetuar.
E naun ne menur in tentatiaun,
miu deleberiajne dal mal.
Повеље владара Србије и Босне Дубровчане називају "Власима" или "Латинима", никад Хрватима. Повеља босанског бана Матеја Нинослава из 1240:
Повеља Стефана II Котроманића, писана на ијекавици, леп пример народног говора из средњег века:
Као што видимо, само Хрвати и хрватски језик се спомиње у њима...
Дакле, пошто становници Дубровника уопште нису били Словени, нису ни могли да буду Хрвати (а ни Срби).
Под утицајем Срба из залеђа Дубровника, почео је да се користи штокавски говор као језик комуникације, као и неких писаних дела. Људи који су писали та дела нису били Словени! Право име Ивана Гундулића је било Giovanni Francesco Gondola, а Марина Држића било је Marino Darsa. Они су писали на српској источнохерцеговачкој ијекавици, али сами нису уопште били словени.
Да не би испало да пишем из главе, као "колега"...
Потпис Марина Држића:
"Marino Darsa Raguseo"
Родослов Гундулића:
Грб породице Gandola/Gethaldi...Геталди је право презиме породице коју су Хрвати прекрстили у Геталдиће,чији је један члан био чувени ренесансни научник:
Гроб породице Ghetaldi/Gandola,видети на ком је језику:
"Riposa Di Ghetaldi Gandola",гробље у Лападу.
Писма припадника породице Гандола:
Писмо Ђина Гундулића, 1891:
Тестамент Шишка Доменика Гундулића 1800:
Као што видимо-чисти Словени Хрватскога подријетла...
И на крају Дубровачка породица Пуцић,у оригиналу Pozza...
Ово је родослов,"старих Хрватских племића":
Надгробни споменик Пуцића,Лапад...приметити језик:
А шта су објављивали чланови породице Пуцић-Pozza:
Ово је штампао Тројан Гундулић, у Београду 1552:
Све сами споменици "хрватске културе"...
Са ким су били у савезу Гундулићи:
Дакле, причамо о старом романском становништву, католичке вероисповести, које је одувек било просрпски оријентисано, а које нема благе везе са Хрватима или Хрватском.
Као што сам већ показао раније, и из хрватских извора, католичанство нема везе са нацијом.
Poruku je izmenio Luctor, 08.07.2011 u 16:30
Zapšto nisu smeli da prespavaju? Bojali su se da će ih neka fukara zaklati na spavanju?
I ne lupetaj, ako već nemaš šta pametno da kažeš
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
Mislio sam da se to gleda pošto si kao ključne razlike navodio samo reči iz nekog rečnika od 600 i nešto strana. Moja greška. A nije istina da svaki Sloven razume sve slovenske jezike. Ja ne razumem slovenački jezik, i ako bih morao da se sporazumevam sa nekim Slovencom, to bi bilo na engleskom, ukoliko on ne zna srpski. Makedonski mi je takođe u velikoj meri nerazumljiv, a da ne pominjem istočnoslovenske jezike. A hrvatski mi je uz crnogorski, pardon maternji, i bošnjački razumljiv do te mere da nemam problema u međusobnoj komunikaciji.
To da u Dubrovniku ostanu samo Hrvati (gledajući samo bližu prošlost) je ustaški projekat. Očigledno da ima onih koji nastoje makar sada da ga ostvare, praveći alibi falsifikovanjem prošlosti.
No, istorija govori drugačije od autora citiranog posta:
‘’IV – Оно што је код Срба оснивач научне историје Иларион Руварац, то је са Фрањом Рачким код Хрвата Натко Нодило, који је своје закључке доносио на основу историјских извора а не ради обмањујуће пропаганде. Он нам је оставио и овај закључак: "У Дубровнику, ако и не од првога почетка, а то од памтивијека говорило се српски; говорило, како од пучана, тако од властеле, како код куће, тако у јавном животу [...] у опћини, [...] српски је расправни језик".[163, 117]
XI - Истичући Хрватство Џива Гундулића, Рафо Богишић закључује: "Коначна асимилација Гундулића и његов свеукупни улазак у хрватску културу и књижевност одиграо се на прагу новог времена, у вријеме препорода". [19, 42-44] Дакле, Гундулића је неко други асимилирао у Хрватство а не он лично.’’ ( [Projekat Rastko] Jeremija D. Mitrovic: Srpstvo Dubrovnika (1992) )
… ‘’не треба губити из вида једну чињеницу – да у граду Дубровнику и на његовој територији, од самог оснивања, бораве и живе, или у њега долазе и ту остају Срби из врло угледних породица Србије, Босне, Херцеговине као и већина из скромнијих друштвених редова.
Што се каснијих веза тиче, ја вас морам подсетити на једну мисао која је владала у интелектуално-литерарним круговима Дубровчана друге половине 19. века: Медо Пуцић, Матија Бан, Антун Фабрис сасвим су искрено мислили када су говорили да је између Дубровника и старе па затим и савремене Србије успостављен у културном смислу извесни континуитет: када је пропало Косово, муза – заштитница поезије, полетела је са разбојишта и слетела у Дубровник, где је вековима гајена и негована на многим рукописима старих песника дубровачких. И тако све до 1806, односно 1808, када је Наполеонов генерал Лористон, без борбе, ступио у Град, чиме је окончано постојање Дубровачке Републике, па је иста та вила, заштитница поезије, узлетела до Београда – долетевши у Карађорђеву Србију.’’ ( ???????? ??????? ???? ? ?????????? - ??????????? - ?????? ?????? ???????????? )
A i još ponešto ima, onao iz prve ruke:
С€пска Ÿ€авославна Ц€ква ƒ ”ƒб€овникƒ до по‡е‚ка XX века | С€пскa Ÿ€авославнa Ц€квa [—вани‡ни са˜‚]
”€ƒˆ‚во : Непозна‚и п€авославни ”ƒб€овник : Ÿž›˜Т˜šА
Dubrovnik je postojao još u antici. Teorija da je nastao u 7. st. i da su ga osnovali Romani izbjegli iz Cavtata davno je diskreditirana. Prilikom renoviranja Katedrale, duboko ispod temelja današnjeg zdanja nađeni su ostaci dvije nekadašnje crkve, jedne za koju se i prije znalo, i druge, još starije, nadnjevane u 5. stoljeće. Kao dodatak promjeni teorije je i otkriće dijela dubrovačkih zidina, također nadnjevan u isto razdoblje. Prilikom sondiranja Straduna, utvrđena je činjenica, da otočić Laus nikada nije postojao, jer sam Stradun nije nasip nego prirodna pješčana plaža, koja se prostirala između brda Srđa i hridinastog područja (rečeni Laus). Nove spoznaje, kao i otkriće grčkih novčića i keramike pod Malim mulom u luci, čini se, potvrđuju teze nekih povjesničara, da počeci sežu davno prije 7. st., tj. u doba starih Grka. Postavka dr. Ničetića, kojom on dokazuje neupitnost postojanja jedne antičke luke između Budve i Korčule dodatno je dala na vjerodostojnosti teze o nastanku naselja još u grčko vrijeme.
Službeni jezici Dubrovačke Republike bili su latinski i talijanski. U narodu se od 15. st. govori isključivo hrvatskim, a dotada se govorilo i raguzejskim (posebnim romanskim jezikom dubrovačkih Romana). Latini zato što su katolici. Obično su naši preci svoj jezik nazivali slovinskim, što je istoznačnica s pojmom hrvatski. U Dubrovniku se vazda govorilo štokavskim (i)jekavskim hrvatskim. Prilikom formiranja suvremenih nacionalnih identiteta ogromna većina Dubrovčana se nedvojbeno odlučila za hrvatski (zbog hrvatskoga jezika i hrvatske povijesti i podrijetla). Malen broj uzeo je srpski uz poticaj novopridošlica. Uglavnom su to oni koji su povjerovali u sranja o srpskom Pijemontu. Među njima je i Pucić. Međutim, u vrijeme Dubrovačke Republike Srba nije bilo, samo Hrvata, Židova i do 15. st. romanskoga stanovništva koje je asimilirano.
Oglasilo bi se zvono i svi nekatolici osim Židova koji su imali i imaju svoju ulicu (Žudioska ulica) su morali napustiti staru gradsku jezgru.
Nepoznati povjesničar Nodilo nešto provalio i odmah to neoboriv dokaz. Nikakvi dokazi, sve poslije doba Republike. Poslije kad je doseljavala šačica Srba kojih ima i danas.
Crnogoski i bosanski/bošnjački jezik NE postoje! Ja bez većih poteškoća razumijem slovenski i sve druge slavenske jezike (najteže ruski). Sa svima se mogu usmeno sporazumijevati bez prethodnoga učenja. Hrvatskom jeziku najbliži je srpski, i zato se najlakše mogu sa Srbima, tzv. Bošnjacima i tzv. Crnogorcima sporazumijevati (od nehrvata).
Poruku je izmenio Hrvat, 09.07.2011 u 11:54