Već dobro preplašena, došla Sosa u pančevački sud, a još se i sudija strogo obraća:
– Optužuje vas komšinica Persa da ste s Pantom, njenim zakonitim suprugom, bili u nedozvoljenim odnosnima.
– Laže, rospija jedna, očiju mi, gosni sudija! Pa ja sam mu uvek dozvoljavala – vrisnu s klupe Sosa k’o ajgir.
Na moru, po velikoj vrućini, nosi Lala grudnjak. Znoji se, frkće, duva ko lokomotiva.
- Da ti nije Lalo, mlogo toplo? - pita ga Panta.
- Jeste. Mlogo.
- A, što ne skineš grudnjak?
- Nije meni toplo od grudnjaka, neg od sunca!
Dugo se Sosa švalerala sa komšijom Pantom, svaki put kada bi se Lala odvezao do atara da radi u njivi. Jednog dana, međutim, pokvarila mu se sejačica pa se iznenada vratio kući.
- Stani iza vrata – šapnu Sosa Panti.
Zatim otključa vrata i držeći se za čelo zavapi Lali:
- Nemoj ih zatvarati, strašno me boli glava.
Sede Lala na krevet i brižno poče da se razmatra simptome ženine migrene, a ona ga upita:
- Šta b’ tu rek’o da se ovde zatekao Pantu?
- Ubio bi’ ga na mestu!
- Ali, ako bi’ uzela ćebe, pa ti ovako prebacila preko glave i povikala “beži Panto”, šta bi ondak uradio?
Šmugnu Panta kroz otvorena vrata, a Lala, skidajući ćebe s glave, reče joj:
- Eee, ženska glavo, ta ti ujdurma nikako ne bi prošla!
Poslao Lala sina u Debeljaču da prosi mladu i skrenuo mu pažnju da “dobro ispipa” šta sve ima, misleći, naravno na miraz i imovno stanje familije.
Čim se vratio brižni otac krenu da propituje kako su poštovane njegove instrukcije:
- Jesi l’ ispip’o sve, k’o što sam ti kaz’o?
- Nisam baš do kraja. Taman kad ona se počela svlačiti naiđe njena mater, a ja - bež u kukuruz!
Putovao vozom Lala nekim poslom iz Bečkeraka za Beograd, taman se razbaškario u praznom kupeu, kad mu se na nekoj od usputnih stanica pridruži mladi bračni par.
Bili njih dvoje mirni neko vreme, Lala se taman spremao da dremne, međutim, nevesti je očigledno bilo do sadno pa poče da se mazno prenemaže: “Dragi, mene boli glava.” Skoči on i krenu da joj ljubi čelo sve dok nije rekla: “Dragi, sad mi je mnogo bolje.”
Ne prođe ni pun sat, kad ona zaleleka: “Dragi, ova noga mi je skroz utrnula”. Poče on da je poljupcima leči od stopala pa nagore, pa posle toga njoj opet bi bolje.
Dosadilo Lali ovoliko silno prenemaganje, pa se ne uzdrža da ne upita taze mladoženju:
– Izvin’te, doktore Dragi, a je l’ vi lečite možda i hemoroide?
Preživeo Lala srećno Sremski front, patio se još dve godine u uniformi i čim je stigao iz vojske reši baba da ga oženi sa Sosom, najlepšom miraždžikom u celome selu.
Posle svadbe bogate da se dugo pamtilo, miluje Lala po celom telu tek stasalu Sosu i šapuće sve dok nije zaspao:
– Njivo moja... neorana...
Sutra uveče Lala će opet razneženo:
– Njivo moja, neorana!
Kada se sve to isto ponovilo i treće noći, Sosa se već mnogo iznervira pa dreknu:
– Slušaj, Lalo, ori dok ne bude kasno! Ako nećeš ti, sutra ću je oma dati u zadrugu!