Rober Desnos
Prikaz rezultata 1 do 3 od ukupno 3

Tema: Rober Desnos

  1. #1

    Rober Desnos

    Rober Desnos (Robert Desnos) rođen je u Parizu 1900.godine, nedaleko od nekadašnje Bastilje, tako da mu je i sam dah bio ispunjen tom atmosferom starih kuća i još starijih uličica. Kao pesnik Rober Desnos je s početka bio hipnista, kasnije postaje dadaista s Bretonom, Carom, Aragonom i drugima. Od 1922.postaje nadrealista, a u vreme krize nadrealizma postaje jedan od njegovih najaktivnijih branilaca, vodeći polemiku i sa samim Andre Bretonom. Desnos ulazi u red prvih pesnika francuske moderne poezije, zajedno sa Nervalom, Lotreamonom, Apolinerom Pisao je i stihove za decu.
    Nakon okupacije Francuske i deportovanja u Nemačku, premeštanja po mnogim koncentracionim logorima, umro je od iscrpljenosti 8.juna 1945.godine u logoru Terezine u Čehoslovačkoj.

    PESME TAJANSTVENOJ
    I
    (1926.)

    Toliko sam sanjao o tebi
    Da si već izgubila svoju stvarnost.
    Ima li još vremena da dosegnem do tvog živog tela
    i da ljubim na tvojim usnama rađanje
    glasa koji mi je drag.
    Toliko sam sanjao o tebi
    da se moje ruke navikle da grleći tvoju senku
    sklapaju prazne na mojim grudima
    možda neće ni moći
    saviti oko stvarnih oblika tvoga tela.
    I da ću pred stvarnim izgledom onog što me proganja
    i vodi već danima i godinama,
    postati nesumnjivo i ja samo jedna senka.
    O sentimentalna nedoumice!
    Toliko sam sanjao o tebi da možda više nije ni vreme
    da se probudim. Stojeći spavam izložen telom
    svim spoljnim izgledima života i ljubavi,
    i tebi jedinoj, koja još nešto znači za mene,
    teže ću moći da dodirnem čelo i usne,
    nego bilo koje usne i bilo koje čelo na koje budem naišao.
    Toliko sam sanjao o tebi,
    toliko koračao, razgovarao, spavao sa tvojom zamišljanom slikom
    da mi možda ni ne ostaje više ništa drugo,
    do da budem samo slika između slika, i sto puta više
    senka nego senka koja se šeta i koja će se šetati
    veselo po sunčaniku tvoga života.

    II
    (1945.)

    Toliko sam puta sanjao o tebi,
    Toliko lutao, toliko govorio,
    Toliko voleo tvoju senku,
    Da mi više ništa nije ostalo od tebe.

    Ostaje mi samo da budem senka među senkama,
    Da budem sto puta više senka nego senka,
    Da budem samo senka koja će dolaziti
    I ponovo navraćati u tvoj život pun sunca.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Rober Desnos

    PESMICA O ULICI BANJOLE

    Sunce ulice Banjole
    Nije kao neko drugo sunce.
    I ono se kupa u oluku
    I češlja starom kovom
    Baš kao svako drugo sunce.
    Ali kad greje moje rame
    Ono je baš to i nikakvo drugo.
    Sunce ulice Banjole
    Goni svoje dvokolice
    I dalje od kapija dvorova;
    To sunce, sunce ni lepo ni ružno,
    To sunce smešno i zadovoljno,
    To sunce zime i proleća,
    Sunce ulice Banjole.
    Ne, ono nije kao drugo!
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Rober Desnos

    REZEDA

    - Gde raste divni cvetić rezeda?

    - Da nije na severu negde
    U zemljama snega i leda?
    Da joj nije rodni kraj Kanada?
    Gde jesen i zima tako dugo vlada?...
    Onda su sigurno krajevi Turkestana,
    Gde je tako tihi smiraj dana,
    Ili doline Jermenije,
    Ili daleke Australije?

    - Ah, nije, nije, nije,
    Mili moj Bane,
    Vidim, zaboravio si,
    Ko da nije bilo lane...

    - Pa gde i koji kraj zemlje
    Taj cvetak krasi?

    - Rezeda raste na našoj terasi...
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •