Ja sa nekom vrstom nelagodnosti o ovome govorim jer znam da ćete mnogi od vas biti iznenađeni, ali ponovo vas i ovde pozivam da sami proveravate u svojim Biblijama. Ako verujete da je Biblija reč Božja, onda jednostavno prihvatite reč Božju. Neka to ne bude reč ljudska, ono što ja govorim, jer ja sam samo čovek koji pokušava da objasni Bibliju, ali vi morate sami na osnovu Biblije pošteno čitati biblijski tekst i sami zaključiti o tome. Ja ću ovde mnogo manje govoriti kada su u pitanju moje reči, a zato ćemo čitati sistematski Bibliju i pokušaćemo da zaključimo šta Biblija kaže o danu odmora. Vi znate da neki ljudi svetkuju petak, neki svetkuju subotu, neki svetkuju nedelju. Ovo je vrlo opširan predmet. Mi ćemo pokušati da ga nekako pokrijemo, ali je pitanje koliko ćemo uspeti zbog vremena. Šta Biblija kaže o tome? Da li je uopšte važno koji dan svetkujemo? Da li je uopšte važno jedan dan svetkovati? Postoji crkva koja smatra da nije uopšte važno koji dan svetkujemo. Oni koriste jedan biblijski tekst koji kaže "Svi su dani jednaki", i zaključuju da jednostavno možemo svetkovati bilo koji dan. Zato, hajdemo na jedno sistematsko čitanje Biblije.
Prva knjiga Mojsijeva, 2. glava, 2. i 3. stih, dakle sam početak Biblije, i Biblija kaže: "I svrši Bog do sedmoga dana dela svoja, koja učini, i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini. I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od dela svojih, koja učini." Ovde je nekoliko ključnih reči. Dakle Bog je stvarao svet u toku od šest dana, a sedmi dan se, kaže Biblija, odmarao. Mi u ovom trenutku još uvek ne znamo koji je taj sedmi dan, mi samo saznajemo iz ovog teksta da je Bog stvarao svet šest dana i da se sedmi dan odmarao. Da li se Bog umara? Da li je to definicija Boga? Ne. Na drugom mestu u Bibliji se kaže da se Bog ne umara. Zašto se Bog onda odmarao sedmi dan? Sigurno da bi nama ljudima dao primer, da bismo i mi trebali da to isto činimo, o tome ćemo čitati kroz celu Bibliju. Dakle sam Bog je stao sedmi dan i želeo da se odmori taj dan, da bi dao primer ljudima. Međutim, ne samo to, u ovom tekstu nalazimo i druge reči: "I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga." Znate li šta znači kad Bog nešto blagoslovi? Šta to znači da je Bog blagoslovio nešto, a da drugo nije blagoslovio? Blagoslov je nešto što stoji nasuprot prokletstvu. Dakle postoji dan ili vreme u toku nedelje, za koje je Bog kazao da je to jedno posebno vreme, i ako ga čovek ispravno koristi, on će primiti posebne blagoslove. I ne samo to, Bog ga je "blagoslovio i posvetio". U Bibliji je ta kategorija svetosti vrlo prisutna. Postoje dve kategorije: sveto i nesveto. One ne mogu stajati jedno pored drugog. Sveto ubija, proždire nesveto. Bog je sveta ličnost, znači Bog je odredio jedan dan u sedmici kao sveto vreme. Kaže: Bog je blagoslovio taj dan i posvetio ga je. To je sve što saznajemo iz ovog teksta.
Idemo dalje kroz Bibliju, Druga Mojsijeva, 16. glava, dakle ovde u Drugoj knjizi Mojsijevoj, u 16. glavi opisana je scena sakupljanja hrane. Jevreji su bili u pustinji, nisu imali dovoljno hrane i Bog im je dao jednu posebnu vrstu hrane. Ako ste gledali film "Deset zapovesti", ja verujem da ste ga svi gledali, verovatno ste videli i ove scene. Međutim, mi ćemo ovde čitati nešto što nas posebno interesuje. Čitaćemo prvo 4. stih: "A Gospod reče Mojsiju: 'Evo učiniću da vam pada iz neba hleb, a narod neka izlazi i kupi svaki dan koliko mu treba na dan, da ga okušam hoće li hoditi po mom zakonu ili neće.'" Zanimljivo je, Bog kaže: "Evo svaki dan neka narod sakupi taj hleb da ga okušam hoće li se vladati po mom zakonu." Kom zakonu sada, pitamo se? 21. stih kaže ovako: "Tako ga kupljahu svako jutro, svaki koliko mu trebaše za jelo, a kad sunce ogrijaše, tada se rastapaše. A u šesti dan nakupiše hleba dvostruko, po dva gomora na svakoga, i dođoše sve starešine od zbora i javiše Mojsiju." Znači šestog dana je trebalo da nakupe duplu količinu ove hrane. 23. stih: "A on im reče: 'Ovako kaza Gospod: sutra je subota, odmor svet Gospodu; što ćete peći, pecite, što ćete kuvati, kuvajte danas, a što preteče, ostavite i čuvajte za sutra.' I ostaviše za sutra, kao što zapovedi Mojsije, i ne usmrde se niti beše crva u njemu. I reče Mojsije: 'Jedite to danas, jer je danas subota Gospodnja, danas nećete naći u polju.'" Jedan čovek me je pitao: "Kako mi znamo koji je taj sedmi dan, nigde u Bibliji ne piše, čak ni u zapovesti ne piše?" Evo ovde piše koji je sedmi dan, 26. stih: "Šest dana ćete kupiti, a sedmi je dan subota, tada ga neće biti." I onda je zanimljivo da 28. stih kaže: "A Gospod reče Mojsiju: 'Dokle ćete se protiviti zapovestima mojim i zakonima mojim?'" Znači reč je o posebnim zakonima koje je Bog želeo da Njegov narod poštuje.
I onda 20. glava Druge knjige Mojsijeve, četvrta zapovest koji smo u prošlom predavanju samo prešli, od 8. stiha: "Sećaj se dana od odmora da ga svetkuješ", sećaj se, šta to znači: "Sećaj se?" Misli o tom vremenu. Ja bih vas podsetio na ono što sam kazao u nekom od prošlih predavanja o konceptu vremena. Dakle, Pol Tilih je voleo da o vremenu govori na dva načina, kao "kairos" i "kronos". Kao što znate, kronos je vreme sata, vreme koje teče, ništa se ne zbiva ali vreme ide napred. Ali postoji druga kategorija vremena o kojoj je govorio Tilih. To je kairos, to je smisaono vreme, to je vreme koje je kvalitetno vreme, kvalitativno različito od drugih vremena. Možda da sada kažem da je Bog kazao čoveku ovako: "O, umorni čoveče planete Zemlje, radi vredno šest dana, ali postoji jedan dan u toku sedmice kada te ja pozivam da staneš, stani, o, umorni čoveče. Šast dana radiš vrlo vredno, umaraš se, tvoje misli su usmerene ka drugim stvarima, ali odvoj jedno vreme u toku sedmice kada ćeš stati, stati, stati, i kada ćeš jednostavno bar za trenutak zaboraviti na ono što te privezuje za ovu Zemlju, kada ćeš razmišljati više o sebi, a iznad svega, kada ćeš o meni razmišljati." Vreme od 24 sata u toku jedne sedmice koje je Bog odredio je kvalitativno različito vreme od svakog drugog vremena.