Otudjenost - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 40

Tema: Otudjenost

  1. #16

    Odgovor: Otudjenost

    Kada bih "sreo" vas da nije ove tehnologije? Kako bih komunicirao sa prijateljima koji zive daleko,da nije ove tehnike? Otkud mi novac da odem u zapadnu evropu da ih vidim? Otkud mi novac cak i za telefoniranje s belim svetom.Bolje je uzivo-dakako.Ali ovo je bolje nego nikako...

  2. #17

    Odgovor: Otudjenost

    S vremena na vreme, u nasoj svesti se dogodi zaokret, kvantni skok nakon kojeg, iako vanjske okolnosti nisu bitno promenjene, svet izgleda drugacije. To je ona lampica koja se upali i zivot odjednom prestane biti zamrznuta slika buducnosti i postane tok otvorenih mogucnosti.
    Iako je tehnologija poslednju deceniju izuzetno uznapredovala u smeru olaksanja komunikacije i razmene informacija, kod velikog broja ljudi je i dalje prisutan snazan osecaj OTUDJENOSTI.
    Patnja zbog odvojenosti, unutrasnje rascepkanosti i hladnoce sveta u kojem zivimo postala je uobicajena. Vecina se ljudi vise i ne pita kako promeniti ili kako pridoneti, vec samo kako sto lakse preziveti.
    Prevladavajuci stav je da je zivot borba u kojoj uspevaju oni koji znaju prave ljude ili tesko rade, a osnovna merila tog tzv. uspeha su materijalno bogatstvo i socijalni status. Trenutna dominantna orentacija coveka je konzumentska - uzmes, potrosis, odbacis. To je ono sto prolazi.

    I kako se onda, medju svim tim unutrasnjim i vanjskim zidovima, u svakodnevnim trzavicama fragmentovane stvarnosti osetiti povezanim?

    Svako od nas je u stvari celo covecanstvo. Posegnuvsi duboko u sebe, mozemo dotaknuti samu esenciju covecanstva. Sposobnost pojedinca da bude osetljiv na tu esenciju je kljuc promene svesti celokupnog ljudskog roda. Postavlja se pitanje: pociva li taj suptilni dozvljaj povezanosti na nekoj klimavoj teoriji ili je to stanje koje je moguce ziveti u obicnoj svakodnevnici?

    Povezanost o kojoj je rec nije odvojena od svakodnevnice, vec je nas nacin razmisljanja taj koji nas iskljucuje iz nje. Navikao na odvojenost, um samu ideju o povezanosti i jedinstvu sa svetom u kojem zivimo etiketira kao apstrakciju. Medjutim, upravo je obrnuto - odvojenost je privid, a povezanost gola cinjenica. Sav vidljivi i nevidljivi svet je u pokrteu koje je opsteprisutno i dogadja se u bezbroj varijacija, neprestano.
    Naravno, neka dela imaju dalekosene i jasno vidljive posledice, a neka imaju uticaj koji se cini zanemarivim. Ali svaka misao, svaki pomak leptirovih krila komunicira s celinom, kao sto i celina komunicira sa svakim svojim delom. Bez obzira na to, prevladavajuce stanje u kojem ljudski rod funkcionise je stanje pasivnosti i rezignacije koje nas cini da se osecamo kao da se nista ne mice ili kao da se nista ne moze.
    Rado se pitamo, sta je tom svetu. Da li ce se napokon promeniti, jer problem je uvek, a gde drugde vec - u drugima.

    Drze li nas u toj iluziji odvojenosti zaista gusti oblaci kolektivne svesti ili prvenstveno nasi licni oblaci (ne) svesti?

    Kako bi povezanost prestala biti puko teoretisaanje i postala topao unutrasnji osecaj, potrebno je osloboditi se vlastitih ogranicavajucih nacina razmisljanja i otvoriti se novim vidicima.
    Putevi za ovakva istrazivanja su razliciti, kao sto su razliciti i ljudi koji njima idu. Kretati se tim putem, izmedju ostalog, znaci prestati dozivljavati osobe koje nas okruzuju strancima, razmontirati zastarele mehanizme "obrane".
    To znaci rizikovati poneku posekotinu i udarac u glavu, ali , hteli mi ili ne, posekotina i udaraca ce tu i tamo biti, pitanje je samo hoce li nas razbuditi ili onesvestiti.
    Iako rastavljanje unutrasnjih mehanizama koji nas drze u iluziji odvojenosti ponekad moze biti bolno, baciti se na taj posao predstavlja jedinstvenu avanturu koja moze dovesti do zaista vrednih rezultata. Pinokio postaje decak, a carobnjak iz Oza covek.
    nomen est omen

  3. #18

    Odgovor: Otudjenost

    Savremena sredstva komunikacije svakako uzimaju svoj danak, to je nesporno. Medjutim, ako čovek ume da se kontroliše, ako sebe i dalje doživljava kao društveno biće u pravom smislu - dakle, ako uspeva da u svom životu nadje prostora i dovoljno vremena i za tzv. konvencionalne načine druženja, onda nema opasnosti od otudjivanja.
    Ne biti mrtav nije to i biti iv.

  4. #19

    Odgovor: Otudjenost

    Otuđeni smo više nego što su to bili ljudi pre deset, pedest, sto godina, ali mislim da uzrok tome nisu nove tehnologije. Uzrok tome je sveopšti način života. Živi se mnogo brže, intenzivnije, pod mnogo većim stresom, konkurencija u svakom mogućem smislu se pojačava, a time i neka vrsta straha kod ljudi da će biti izbačeni iz igre. Strah kao jedan od najvećih čovekovih neoprijatelja, dalje, produbljuje nepoverenje, oprez i to dovodi do otuđenosti, zatvaranja, pravljenja svojih malih "zaštićenih" svetova. Nove tehnologije (osim u ekstremnim situacijama), po mom mišljenju, olakšavaju komunikaciju i povećavaju šanse da se održe oni dobri i vredni kontakti i da se možda sretnu neki novi ljudi.
    "...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."

  5. #20

    Odgovor: Otudjenost

    Сјајна ми је комуникација преко форума, али је упражњавам врло дозирано.
    Мислим да је виртуелни живот ипак само виртуелни и не смемо реални живот заменити виртуелним. Зато је кључ у умерености.

  6. #21

    Odgovor: Otudjenost

    Ne mislim da se ljudi otudjuju zbog moderne tehnologije...npr. sta ako imate rodjaka, brata, sestru u Australiji i slozicete se samnom, otici tamo radi fizickog kontakta u nasim uslovima ide malo teze ali bas pomocu neta mozemo biti bliski sa ljudima koje volimo makar da cujemo glas, da ih vidimo na svom monitoru a to se odnosi i na ljude koje upoznamo na ovaj nacin, kazu covek je toliko bogat koliko prijatelja ima, a online mozete naci srodne duse koje mozda nikada ne biste nasli u svom okruzenju...

    Po meni puno toga lepog i korisnog se moze zahvaliti ovoj naprednoj tehnologiji....
    Osmeh Je Kriva Linija Koja Ispravlja Sve Stvari

  7. #22

    Odgovor: Otudjenost

    Otuđenost jedna i prepoznatljiva a uzroka mnogo:
    -opšta jurnjava za obezbeđivanjem obične egzistencije-nemanje vremena za običnu komunikaciju
    -prevelika emotivnost-strah od povređivanja i posledica
    -smanjena emotivnost-egoizam, samoživljenje
    -velike sredine-nesnalaženje i nemogućnost ostvarenja komunikacije
    -male sredine-zatvorenost za novajlije
    i tako dalje i tako dalje...
    A virtuelna otvorenost, konkretno napr. na ovom forumu, pa takva je atmosvera stvorena da bez obzira na neistomišljenost ostvaruje lepa komunikacija sa maksimalnom tolerancijom i uvažavanjem, a neverujem da nas je dva posto koji se poznajemo lično međusobom, a da je kojim slučajem stvorena druga atmosver, nebi se tako često vraćali ovde i nastavljali komunikaciju.
    I kao zaključak ako se stvori pozitivna atmosvera i najtvrđe ljuske otuđenosti će pući, a za to treba vrlo malo, ili vrlo mnogo, osetiti čoveka, osetiti dušu i znati gde je crta koju ne smemo preći da nebi drugoga povredili i naterali ga da se zatvori ili pak otuđi.

  8. #23

    Odgovor: Otudjenost

    Ja sam se u Beogradu vrlo često osećala otuđenom. Odnosi medju ljudima su površni i plitki, niti daju da udješ u njihov život niti se daju. Jer svi negde žure i nemaju vremena, bez svesti da polako ulaze u svet nesrećnih. Otvorenost se smatra nenormalnom pa čak i nemoralnom. Parola je neveruj nikome i bićeš prihvaćen.
    Mislim da je otuđenost mnogo širi pojam od mogućnosti puke komunikacije. Mi i na ulici možemo da komuniciramo sa komšijom o vremenu. Poznavati nekoga i osećati ga bliskim ima za preduslov otvorenost. Ko je ovde od nas otvoren? Uglavnom svi skrivamo identitet. Većina zato i jeste ovde, da li zbog stidljivosti, straha od odbijanja, ismevanja, osećaja da su saslušani... Svi se mi skrivamo iz straha a to nije dobra osnova za ne otuđenost. Održavati kontakt nije isto što i osećati nečiji život.

    Imati hrabrosti davati i primati je lek protiv otudjenosti, a za kompletni doživljaj je bitno i intelektualno, emocionalno ali i fizičko

  9. #24

    Odgovor: Otudjenost

    Slazem se sa vecinom od vas. Novu tehnologiju treba shvatiti kao jos jedan vid komunikacije. Pravilnom upotrebom (dozom) upotpunjujemo nas zivot. Samo tu je i zamka. Preteramo li sa virtuelnim preti opasnost da se odvojimo od realnog.
    U virtuelnom svetu ima svasta. Koleginica sa posla (devojka od 20-tak godina), koja zivi posle normalan (ovaj) zivot, pricala mi je da takodje "zivi" i jedan drugi zivot u nekoj igrici na internetu. Tema igre je "stvarni zivot virtuelnog kraljevstva". Svaki od aktera u igri igra svoju ulogu kao i u obicnom zivotu (porodica, ekonomija, politika). Toliko su se "zblizili" da su pozeleli da se i "ovako" upoznaju. Prosle godine su se i sreli (vecina njih).
    Sa ovog aspekta to je sve lepo i pozitivno. Medjutim, u virtuelnom svetu je sve moguce pa i to da su u toj igri "u braku" devojka od 19 godina i muskarac od 58.
    To nije problem dok neko od njih ne prenese "virus" iz tog virtuelnog u stvarni svet.
    Drugi problem je da ljudi koji previse borave u tom idealnom-virtuelnom-njihovom svetu "zamrze" ovaj stvarni (narocito nas). Sve vise borave u virtuelnom i polako za sobom "zatvore vrata" ovog sveta. To cine zato sto u tom virtuelnom svetu sve je po meri onog koji ga stvara, problemi koje ima u tom svetu se resavaju kucanjem po tastaturi, klikom misa ili ako su neresivi pocnemo sve ispocetka.

    Ali zivot tece dalje...
    Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa

  10. #25

    Odgovor: Otudjenost

    U odnosu na pre dvadeset-trideset godina, zaista je uočljiva otuđenost ljudi. Sećam se, družili smo se u zgradi, ulici, s povodom i bez povoda. Priskakali smo u pomoć jedni drugima. Znali smo tuđe rođake, prijatelje, neprijatelje. Slavili smo zajedno, tugovali zajedno. Prosto, bili smo u zgradi, ulici, skoro kao porodica.
    Toga je sve manje. Ljudi su se udaljili jedni od drugih, druženje se svelo na najuži krug prijatelja i drugova.
    Mislim da je tome doprineo način života. Opšta jurnjava za poslom, parama, položajem u društvu, prestižom.
    I nemaština je dosta doprinela otuđenju ljudi, jer kao što mi stariji znamo, ljudi su voleli da jedni drugima nose sitne poklone u znak pažnje, da daruju slavljenike, dobru decu, uspehe. Zbog nemaštine to više ne mogu da rade i smatraju da nije primereno družiti se sa nekim (ići u posete) bez odgovarajućeg poklona ili bilo kakvih "ponuda". To je ljude udaljilo jedne od drugih, što je, po meni, potpuno pogrešno, čak, besmisleno.
    Ali, mislim da se takav stav zadržao uglavnom u gradovima. U selima je drugačija situacija, onakva kakva je nekada bila. Ljudi su bliski jedni drugima, druže se, komšije su i dalje prioritetne osobe. Priskače se u pomoć kad treba, obilaze se bolesni i nemoćni. Pomaže se onima kojima je pomoć potrebna. Baš onako kako je bilo nekada, pre dvadeset-trideset godina.
    Lepo bi bilo da komuniciranje preko Interneta i telefona, bar u većoj meri, zamenimo neposrednim druženjem i počnemo ponovo da saosećamo jedni sa drugima.

  11. #26

    Odgovor: Otudjenost

    Trudim se da, koliko mogu, održavam kontakte sa dragim ljudima, ali ne po svaku cenu. Ne gledam da me mora neko pozvati jednom, pa ja jednom, ali kad je odnos deset prema nula, onda odustajem.
    Zbog jurnjave u kojoj živimo, nismo imali srecu da steknemo među komšijama poiznanike, a kamoli prijatelje, svako gleda svoja posla, i na naše pozive, komšije su otvoreno odbijali, ne ono doći ćemo, pa ne dođu na kafu, nego otvoreno kažu, ne, nemamo vremena, i slično.
    Šta da kažem, kad komšija sa sprata ulazi u lift, i vidi da ja zakljucavam vrata, krećem na posao, zatvara vrata lifta za sobom, ali nije otišao, zato što sam ga pozvala, drugi put, obrnuta situacija, ja njega čekam, a on insistira da idem. Neće ni u liftu da se druži
    "Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."

  12. #27

    Odgovor: Otudjenost

    Taj mi je pojam nepoznat...imam dugogodishnja prijateljstva,a preko njih sam izgradila,chini mi se bezbroj divnih odnosa...Mnogo ulazem u ista,dobro se dobrim vraca

  13. #28

    Odgovor: Otudjenost

    Po meni dosta smo se otuđili,baš zbog tog vida načina komunikacije.A da li ima nade....po meni nada umire zadnja i nikada je ne gubim
    Poruku je izmenio memento, 22.04.2009 u 18:44 Razlog: citirani početni post je višak
    Znam da nita ne znam...

  14. #29

    Odgovor: Otudjenost

    Ako se netko osjeća otuđeno, sam si je kriv za to. Po meni je glupo da se izvlačimo na tehnologiju iliti slično jer da nam je do nečega stalo, vodili bi računa o tome. Dakle, da nam je stalo do prijateljstva, net, televizija itd nam ne bi smio biti razlog ne-druženja.

    Ne, ne osjećam se otuđeno nimalo. Dapače, ukoliko zbog razno raznih razloga se ja ne mogu sresti sa frendicama ili sa kime već, tehnologija mi pomaže da ostanem bar u nekoj vrsti kontakta sa njima svima.

    Sve je stvar kako se šta dozira i što nam je doista prioritet.
    Prestani razmišljati o svojim granicama..
    Počni otkrivati svoje mogućnosti.

  15. #30

    Odgovor: Otudjenost

    Koliko god nisam zelela sebi to da priznam, nedavno sam shvatila da sve manje vremena imam za prijatelje.
    I zamislila sam se.
    Preko nedelje mi je uglavnom ubitacan ritam na poslu,ne retko nosim kuci brdo papira koje ne stignem zavrsiti u toku radnog dana.
    Pa zaglavim tako do sitnih sati.
    I redjaju se dani i ja u nekom momentu primetim kako se sa svojom najboljom drugaricom nisam cula citave nedelje.
    Razmenimo po koju porukicu dnevno,u prolazu.
    Ali one nase duge price ili samo cutnje uz kafu, svele su se na nedeljno poslopodne.
    I trgla sam se.
    Znam da je tempo zivota brz, ali nije vredan.
    Nekoliko sata u toku nedelje uvek mogu da sacuvam i odvojim za meni drage osobe.

    To nesto nase ne moze zameniti nekoliko mailova ili poruka.
    Jedino ga mi mozemo sacuvati, ako odredimo sta su nam prioriteti u zivotu.

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •