ČELAREVO - ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE “ČIBSKA ŠUMA”
- Avarska, hazarska i slovenska nekropola -
Deo lokaliteta na kome je nekropola je severno od puta Novi Sad - Bačka Palanka izmedju zapadnog kraja Čeareva, iza ciglane.
''ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE “ČIBSKA ŠUMA” – ČELAREVO
Lokalitet se nalazi na aluvijalnoj terasi, 500 m udaljenoj od leve obale Dunava. Iskopavanjima od 1972. godine istraženo je oko 650 grobova nekropole s kraja VIII i prve polovine IX veka.... Južno od nekrople, u dužini od 4 km prostiralo se naselje u kojem je otkopana i zlatarska radionica.'' ('Vojvodina online')
Do lokaliteta sa nekropolama se ide prolazeći kroz ciglanu.
U vrhu puta, u desnoj strani slike, se nazire kućica koju su arheolozi koristili za ostavljanje alata.
Kućica za alat.
''Археолошки локалитет налази се на алувијалној тераси, 500 m удаљеној од леве обале Дунава. Археолошким ископавањима од 1972. истражено је око 650 гробова некрополе с краја VIII и прве половине IX века, на којој се истовремено сахрањују три различите популације. Народ шаманистичког веровања је своје покојнике полагао у правоугаоне раке са равним дном, са или без сандука. Код ногу сахрањених полагане су посуде са храном и пићем за прве дане очишћења умрлог. Посебну групу чине коњанички гробови где је уз умрлог, опремљеног богатим кожним појасом, сахрањен и коњ жртвован у ритуалу. Поред коња била је опрема за јахање, која се састојала од седла и богато украшеног оглава. Гробови са нишама углавном припадају носиоцима културе јудаизма. Они су обележени уломцима римских опека на којима је накнадно урезивана седмокрака светиљка (менора), етрог и лулав. Ретки натписи на опекама прочитани су као Јехуда или Јахве и Израел. Словени су се сахрањивали са скромним прилозима, у плитко ископаним ракама, а нађене су и урне са спаљеним покојницима. Јужно од некрополе, по ивици лесне греде, у дужини од 4 km, простирало се насеље у коме је откопана једна од неколико златарских радионица. Када је највећи део некрополе опљачкан, престало је сахрањивање као и живот у насељу. У савременом периоду, уз повремена археолошка ископавања, налазиште се годинама девастира коришћењем земље за израду опеке.'' ('Spomeničko nasleđe Srbije' - Zavod za zaštirtu spomenika kulture RS)
Nalazište je kulturno dobro od izuzetnog značaja.
Iako sam poodavno namerio da stignem do ovog nalazišta koje mi je usput, tek sam nedavno u njega zašao koristeći suvo vreme. Sticajem okolnosti, poklopilo se to s intenziviranim interesovanjem javnosti za ovaj lokalitet i Hazare.
''Bačka Palanka oživljava "Hazarsku nekropolu"
Opština Bačka Palanka predložila je Vladi Srbije da arheološko nalazište "Hazarska nekropola" kod Čelareva proglasi za kulturno dobro od nacionalnog značaja.
Ujedno, predloženo je da se ovaj arheološki lokalitet koji krije tajne o misterioznom plemenu Hazara, dodeli na upravljanje Opštini Bačka Palanka. Na taj način, arheološki lokalitet bio bi zaštićen od dalje devastacije i propadanja, a pomogao bi turističkoj promociji Bačke Palanke i Republike Srbije u svetskim razmerama, jer se, prema do sada, utvrđenim činjenicama, radi o najznačajnijem nalazištu te vrste u svetu.
Proglašavanje "Hazarske nekropole" kulturnim dobrom od nacionalnog značaja stvorilo bi preduslove i omogućilo Opštini Bačka Palanka i Vladi Srbije da ovo značajno istorijsko, naučno i kulturno dobro kandiduju za Uneskovu listu svetske kulturne baštine.
"To bi opštini Bačka Palanka omogućilo da ubrza svoj kulturni razvoj nastavkom arheoloških istraživanja i na pravi način osnaži svoja nastojanja da se pozicionira kao važna evropska turistička destinacija", navodi se u pismu Vladi koje je potpisao predsednik opštine Aleksandar Đedovac.
U obrazloženju zahteva navedeno je da se u blizini naselja Čelarevo, danas poznatog po fabrici piva, nalazi svetska arheološka senzacija koja je celih 40 godina stajala potpuno neiskorišćena. Reč je o najvećem otkrivenom naselju i nekropoli Hazara na svetu. Međutim, te činjenice su ostale nepoznate, ili malo poznate široj domaćoj, a pogotovo svetskoj javnosti.
Prema dosadašnjim arheološkim podacima utvrđeno je da se samo groblje prostire na sto hektara, dok je naselje dugo skoro osam kilometara – od Gložanskog groblja do motela "Poloj". Hazarska arheologija u Rusiji je već odavno važna naučna disciplina, a u Izraelu je prvorazredna nacionalna tema.
Uprkos tome, ovaj međunarodno značajan arheološki lokalitet ni posle 40 godina nije ograđen, a grobovi se svakodnevno uništavaju. Veliki deo vrednog arheološkog materijala uništila je lokalna ciglana odnosno PIK "Podunavlje". Turbulentni život i civilizacija Hazara u našim krajevima okončani su vrlo surovo.
Neposredno nakon 800. godine, kad je Karlo Veliki krunisan za cara Svetog Rimskog carstva, Franci kreću na istok. Već 802. ili 803. godine stižu u međurečje Dunava i Tise i pljačkaju takozvani Avarski ring. Hazari i Jevreji nakon provale Franaka nikud nisu otišli. Dosta su stradali u sudaru s vojskom Karla Velikog, a istorija beleži da su ostali pokrštavani u Dunavu.
"Čelarevska nekropola je odlukom SO Bačka Palanka još 9. jula 1990. proglašena za nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. Ali to nije dovoljno. Moramo učiniti više. Nemamo pravo da dozvolimo da istina o Hazarima ostane skrivena, a zajedno možemo učiniti da Srbija postane svetski centar hazarologije, i značajan arheološki centar u budućnosti", kaže Đedovac.'' (16. 12. 2014. | 021.rs)
Višlji tereni na slikama su potencijalna nalazišta.
Šuma u pozadini je oko motela 'Poloj'.
''Hazari na jugu Bačke
Iza kapija ciglane u Čelarevu nalazi se arheološko nalazište na kojem su pronađeni ostaci iz doba neolita, vinčanske kuće, srednjovekovno hrišćansko groblje, avarska i hazarska nekropola
Tri crna psa čuvaju ulaz u groblje staro više od deset vekova. Da imaju jedno telo, te tri crne pseće glave, mogao bi to da bude ulaz u podzemni svet Helena, Had. Ali ovo je srpska stvarnost, nije antički mit, nema Kerbera, troglavog čudovišta – samo tri prašnjava mešanca i dobroćudni portir pred kapijom ciglane u Čelarevu iza koje se nalazi ogromno arheološko nalazište netaknuto od 1996. godine.
Nema Harona da nas preveze preko Aheronta, reke bola. Jedino na šta portir upozorava otvarajući gvozdenu kapiju ciglane je blato. Otežaće nam put i pokušati da nas onemogući u želji da obiđemo ceo lokalitet na kojem su sahranjeni Stari Sloveni, rani hrišćani i njihova braća po veri iz srednjeg veka, Avari i Hazari.
Desno ostaju objekti ciglane, velike mašine opasno načete rđom, a levo počinje da se pruža pogled na brdoviti, travom i šibljikom obrasli blatnjavi krajolik sa malim jezerom negde u dnu i velikom, prostranom njivom. Sve što taj pejzaž ima da ponudi posmatraču je mokra zemlja, blatnjave bare, stado ovaca koje pase na slatini i čudne jajaste rupe obrasle travom. Raspoređene u pravilnom nizu jedna pored druge, na gotovo identičnom odstojanju, te jajaste rupe uvod su u priču. A ona je pod zemljom, nevidljiva posmatraču.
Tu se nalazi avarsko i hazarsko groblje, nekropola, pod lepo zaoranom njivom... Pod brdašcetom gde pase mirno stado nalaze se ostaci starijeg slovenskog groblja. U ravni sa jezercetom, na obodu, pronađene su kuće i ostaci naselja, a tamo gde su ogromne mehaničke čeljusti bagera prokopale put kroz zemlju, završava se šaroliko i neobično arheološko nalazište i počinje prostor na kojem se kopa materijal za ciglanu. Na velikom prostoru kroz koji nam je vodič arheolog Jovan Koledin iz Muzeja Vojvodine pronađeni su još i materijalni ostaci iz doba neolita, vinčanske kuće, delovi avarskog i hazarskog naselja, hrišćanska crkva iz 14. ili 15. veka. Koledin je 12 godina učestvovao na iskopavanjima na ovom lokalitetu.
Biser bogatog nalazišta je takozvana hazarska nekropola. Koledin kaže da je jedinstvena u svetu jer su samo na ovom lokalitetu pronađene hazarske grobnice sa nadgrobnim spomenicima na kojima je uklesana menora, sedmokraki svećnjak, jedan od najprepoznatljivijih simbola judaizma.
– Hazari su sahranjivani bez sanduka, u nišama, i u njihovim grobnicama nisu pronađeni nikakvi predmeti. Za razliku od njih, Avari su svoje mrtve sahranjivali sa nakitom, domaćim životinjama, hranom, pojasevima za koje je zadenut nož. On je bio deo avarske nošnje, oruđe, i sa njim su sahranjivani i muškarci i žene. Posebnost je i što su Avari i Hazari ukopavani na ovom groblju jedni pored drugih. Sahranjivanje u nekropoli prestalo je negde u devetom veku, a otkrili smo da su grobnice bile i pljačkane u ta davna vremena, pa u njima nije pronađeno mnogo nakita – priča Koledin.
Lokalitet je otkriven 1972. godine, kada su bageri ciglane počeli da kopaju duboko u zemlju. Ti radovi su obustavljeni, a u Čelarevo su došli arheolozi. Ispitali su do sada 650 grobnica i to su one rupe neobičnog jajastog oblika. Pretpostavlja se da ima još 2.000–3.000 neispitanih grobnica.
Ko su ovi Hazari koji su pre trinaest vekova stigli na jug Bačke, tako daleko od svoje postojbine?
– Oni su živeli u oblasti Kavkaza i imali svoju veru, ali je u vreme drugog kaganata, u osmom veku i početkom devetog, izbio građanski rat u carstvu i deo Hazara, pretpostavlja se oni bogatiji, primio je judaizam. Pokojnici koji su sahranjeni ovde pripadaju tom delu naroda, ali ne znamo pouzdano zašto su se zaustavili baš ovde – kaže Koledin.
Predsednik opštine Bačka Palanka Aleksandar Đedovac nedavno je izrazio želju da od takozvane hazarske nekropole napravi turističku destinaciju, da pokrene ponovo iskopavanja, verujući da lokacija ima potencijala da postane centar svetske hazarologije. Naš vodič kroz nimalo reprezentativno nalazište, Jovan Koledin nije takav optimista. Da bi se arheolozi vratili u Čelarevo i nastavili tamo gde su stali pre devetnaest godina potrebno je mnogo novca, skupe opreme i to bi gotovo izvesno morao da bude međunarodni projekat, jer bi i za državu to bilo preveliko opterećenje, a kamoli za opštinu.
– Krajem devedesetih godina Smitsonijan fondacija i Kornel univerzitet iz SAD bili su zainteresovani da započnu takve radove i ulože milion i po dolara u nastavak radova na nalazištu Čelarevo. Odustalo se jer nisu uspeli da postignu dogovor sa našom stranom. Nalazište je, inače, pod zaštitom države, ali se i dalje dešava da ciglana zbog svojih radova ošteti i deo lokaliteta – priča Koledin.
A ima li nekropola svetski potencijal?
– Kada je profesor Radovan Bunardžić, arheolog koji je ovde vodio iskopavanja, bio u Rusiji na svetskom naučnom skupu hazarologa pre desetak godina dobio je celo prepodne za svoje izlaganje. Svi ostali učesnici su imali samo po petnaestak minuta – slikovito odgovara Koledin.
Pisani izvori slabo pominju Hazare na jugu Bačke. Ali zahvaljujući jednom modernom piscu – Miloradu Paviću, Hazari su postali književni simbol. U njegovom „Hazarskom rečniku” pod odrednicom Čelarevo, između ostalog, piše: „Za one sahranjene u Čelarevu Mađari bi hteli da su to Mađari ili Avari, Jevreji da su to Jevreji, muslimani da su to Mongoli, niko ne želi da to budu Hazari. A oni su to najpre...”
-------------------------------------------------------
Konjanici bez oružja
Arheolozi su u Čelarevu otkrili 37 konjaničkih grobova, ali ni u jednom od njih, kao ni u drugim nađenim avarskim grobnicama nije pronađen nijedan komad oružja. Prvi takav komad nađen je u jednoj staroj hrišćanskoj grobnici. Jovan Koledin objašnjava da je to bilo koplje izrađeno od veoma kvalitetnog čelika koje je čak, posle toliko vekova tavorenja u zemlji, moglo i da poseče neopreznog rukovaoca. Otkriveni su i neobični predmeti iz udaljenih delova sveta, poput čaše od sirijskog stakla ili ukrasne konjske opreme iz Kine.
-------------------------------------------------------
Žive u Avganistanu, prvi na udaru talibana
Hazari etnički pripadaju Turcima, navodi Koledin. Imali su sopstvenu veru, ali je najveći deo njih, u vreme osipanja velikog hazarskog carstva koje se prostiralo u oblasti današnjeg Kavkaza, primio islam. Nije poznato kako su se i zašto njihovi sunarodnici odlučili da prime drugu veru – judaizam. Hazari danas žive uglavnom u Avganistanu, prema procenama ima ih svega oko 100.000 u toj zemlji i prvi su bili na udaru talibana. ''
(Jelena Čalija - 'Politika' / objavljeno: 17.04.2015.)
Ulaz u Čelarevo od Bačke Palanke.