Sen-Džon Pers je književni pseudonim francuskog pesnika, koji je 1960.godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, a porodičnim imenom se zove Aleksis Sen-Leže Leže (Alexis Sait-Leger Leger). Rođen je 1887. godine na malom ostrvu Sen-Leže de Fej, u grupi ostrva Gvadalupe, između Malih Antila u Meksičkom zalivu.
Pesnik, koji je pre I svetskog rata publikovao samo jednu sveščicu poema pod imenom Pohvale, objavljuje oveću poemu Anabasu pod pseudonimom Sen-Džon Pers, što je u stvari ime jednog od mnogobrojnih malih ostrva iz grupe njegovog rodnog ostrva. Anabasa proslavlja svoga autora. Najugledniji strani pesnici prevode je na svoje jezike. Njegovo pesničko delo nije veliko po obimu. Umro je septembra 1975.godine u francuskom mestu Nienu.
ZVONA
Stari čoveče praznih šaka,
opet bačeni međ ljude, Kruso!
plakao si, zamišljam, kad se s tornjeva Opatije,
kao plima, razlivao jecaj zvona po Gradu ...
O, Poharani!
Plakao si, snivajući tuču talasa pod Mesecom;
hujanje s daljih još obala; čudne svirke što se rađaju i
gluhnu pod sklopljenim krilom noći,
nalik lančanim krugovima koji su valovi od
školjke, širenju graje ispod mora ...
POHVALE
I
Mesa se peku napolju, umokci se spravljaju
a dim se uspinje ranjavim stazama i pridružuje se
onome u hodu.
Tada se Sanjar musavih obraza
iskobelja
iz nekog starog sna sveg izgrebanog od nasilja, lukavstava i lomova,
pa ukrašen znojem, za opojem mesa
silazi
kao žena što vuče: svoja platna, sve svoje rublje i
raščupanu svoju kosu.