Gijasudin Abulfath Omer ibn Ibrahim Hajjami, u istoriji književnosti poznat kao Omer Hajjam, rođen je u Nišapuru, u provinciji Horasan u severoistočnoj Persiji, 18.maja 1048.godine. Učio je humanističke i egzaktne nauke, posebno geometriju, astronomiju i metereologiju za koje je pokazivao naročitu sklonost, brzo stekavši glas uglednog naučnika. Hajjam je na polju egzaktnih nauka ostavio značajna dela. Njegova Algebra je polovinom XIX veka objavljena u Francuskoj, a 1931. i u Americi. Kao fizičar pisao je radove o specifičnoj težini zlata u srebra. U filozofiji je usvojio Avicenin sistem, čije je učenje spoj pogleda Aristotela i Plotina. Takođe je vladao tradicionalnim granama islamske filozofije. Rubaija je jedna od najkarakterističnijih i najomiljenijih pesničkih formi u persijskoj poeziji, koju je Hajjam doveo do savršenstva. Umro je 1122.godine.
(iz prikaza Slavoljuba Đinđića)
1
Samo jedan hlebac od čiste pšenice,
jedan krčag vina, komad pečenice,
i ja pokraj tebe puste sred ravnice, -
šta su spram te slasti sultanske granice?!
2
U knjizi života ... htedoh svom znamenju doći,
a tad jedan mistik, žarkih grudi, odmah skoči:
Blago onom što na krilu drži drago biće,
lepo kao mesec, jedne beskraj duge noći!
3
O moj saki, spram tvog lica ... Džemov pehar nij' divota,
umreti za te je bolje, ah! od večnoga života;
zemlja ispod tvoje noge obasjava moje oči,
svaka praška njena bolja ... no sto sunčevih milota!