Da li ste nekada uradili nešto što se kasnije pokazalo lošim po vas iako ste već unapred znali da će to baš tako i biti?

Nedavno se od supruge razveo jedan moj poznanik, a kao razlog tog čina, u razgovoru sa mnom, je naveo:
- Moja sada već bivša žena imala je zaista mnogo dobrih osobina i samo jednu manu: volela je da radi u korist svoje štete! Da li zbog tvrdoglavosti, sujete, iskompleksiranosti, ili ko zna već čega, umela je i najlepši dan da pretvori u pakao i da se iz meni neshvatljivih razloga počne ponašati na način da se posle toga ništa dobro nije moglo desiti. Kasnije, kada bi se pomirili kao opravdanje bi navodila - Pa znaš ti mene...

Ali, hranjenje svojih problema ne dešava se samo u bračnim odnosima, već i u brojnim drugim oblastima: na poslu, sa prijateljima, među rodbinom...

Na ovo većina nas verovatno nije potpuno imuna, ali ima osoba koje odskaču od tog, da kažem, proseka i koje gotovo svakodnevno sebi zagorčavaju život svojim iracionalnim ponašanjem.

Da li ste i vi nekad poradili u korist svoje štete i šta mislite o osobama koje prednjače u tome? Šta po vašem misšljenju "tera" ljude na takvo ponašanje?