Fransoa Larošfuko (1613-170 imao je život ispunjen raznim avanturama. Veoma rano, u petnaestoj godini, ženi se bogatom udovicom, bavi se politikom, ulazi u razne intrige protiv Rišeljea, učestvuje u bojevima i biva teško ranjavan. Na kraju: živi na dvoru, lagodnim životom, u društvu najotmenijih žena Pariza. Živeći i stareći u takvom društvu, Larošfuko, polagano, sećajući se proživljenog, beleži svoja iskustva u "Memoarima", a filosofiju u "Maksimama". U njegovim "Maksimama" čovek je inkarnacija egoizma.
MAKSIME
1 - Što smatramo vrlinom jeste često samo niz raznih radnja i raznih interesa, koje udes ili naša veština nižu; i ljudi nisu uvek hrabri, a žene poštene zbog hrabrosti i zbog poštenja.
2 - Samoljublje je najveći laskavac.
3 - Ma koliko otkrića da su ljudi načinili u oblasti samoljublja, ostaje još mnogo nepoznatih predela.