Fransoa Larošfuko
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11
  1. #1

    Fransoa Larošfuko

    Fransoa Larošfuko (1613-170 imao je život ispunjen raznim avanturama. Veoma rano, u petnaestoj godini, ženi se bogatom udovicom, bavi se politikom, ulazi u razne intrige protiv Rišeljea, učestvuje u bojevima i biva teško ranjavan. Na kraju: živi na dvoru, lagodnim životom, u društvu najotmenijih žena Pariza. Živeći i stareći u takvom društvu, Larošfuko, polagano, sećajući se proživljenog, beleži svoja iskustva u "Memoarima", a filosofiju u "Maksimama". U njegovim "Maksimama" čovek je inkarnacija egoizma.


    MAKSIME

    1 - Što smatramo vrlinom jeste često samo niz raznih radnja i raznih interesa, koje udes ili naša veština nižu; i ljudi nisu uvek hrabri, a žene poštene zbog hrabrosti i zbog poštenja.

    2 - Samoljublje je najveći laskavac.

    3 - Ma koliko otkrića da su ljudi načinili u oblasti samoljublja, ostaje još mnogo nepoznatih predela.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    4 - Samoljublje je lukavije nego najlukaviji čovek na svetu.

    5 - Trajanje naših strasti ne zavisi od nas isto toliko koliko i trajanje naših života.

    6 - Strast načini često od najlukavijeg čoveka budalu, a od najveće budale lukava čoveka.

    7 - Velika i sjajna dela koja zasenjuju oči predstavljaju državnici kao posledice velikih planova, dok su ona obično posledice ćudi i strasti.Tako je rat između Augusta i Antonija, koji se pripisuje njihovoj želji da postanu gospodari sveta, bio možda samo posledica surevnjivosti.

    8 - Strasti su jedini besednik koji ubeđuje stalno. One su kao neka veština prirode, čija su pravila nepogrešiva; i najprostiji čovek, koji ima strasti, ubeđuje bolje nego i najsrećniji govornik koji je nema.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    9 - Strasti sadrže izvesnu nepravdu i sebičan interes, te je opasno povoditi se za njima, i čovek se mora čuvati, čak i kad mu se one čine potpuno opravdane.

    10 - U čovečjem srcu strasti se rađaju neprestano, tako da nestanak jedne stvara gotovo uvek klicu druge.

    11 - Strasti rađaju često druge strasti, koje su im suprotne: tvrdičenje proizvodi neki put rasipanje, a rasipanje stvara tvrdičenje; čovek je često jak zbog slabosti, a smeo zbog plašljivosti.

    12 - Ma koliko se čovek trudio da sakrije svoje strasti prividnom smernošću i poštenjem, one se pojavljuju stalno kroz te zastore.

    13 - Naše samoljublje pati jače kad se kude naše naklonosti nego kad se osuđuju naša ubeđenja.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    14 - Ljudi ne gube samo spomene na dobročinstva i uvrede; oni mrze čak one koji su ih zadužili, i prestaju da mrze one koji su ih uvredili. Trud da se dobro dobrim, a zlo zlim vrati, izgleda im teret koji teško snose.

    15 - Milost vladalaca je često samo politika da se dobije ljubav narodna.

    16 - Ta milost, od koje ljudi stvaraju vrlinu, daje se, čas iz sujete, ponekad iz lenjosti, često iz straha, a gotovo uvek iz sva ta tri razloga.

    17 - Umerenost srećnih lica potiče iz mira koji je dobar udes dao njihovoj duši.

    18 - Umerenost je bojazan da se ne padne u zavist i preziranje koje zaslužuju oni što se opijaju svojom srećom: to je tašta parada našeg duha; i najzad umerenost ljudi kad dostignu vrhunac veličine je želja da se prikažu veći nego što ih je udes načinio.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    19 - Svi mi imamo dosta moći da snosimo tuđu nesreću.

    20 - Postojanost mudraca je samo veština da se stegne u srcu svoje uzbuđenje.

    21 - Oni koji su osuđeni na smrt prave se često mirni i da preziru smrt, što je samo strah da se smrti ne gleda u oči; tako se može reći da je taj mir i taj prezir njihovom duhu ono što je veza na njihovim očima.

    22 - Filosofija trijumfuje lako nad prošlom i budućem zlu, ali sadašnje zlo trijumfuje nad njom.

    23 - Malo ljudi poznavaju smrt; nju ne podnose što su hrabri, nego je snose iz gluposti i navike; i većina ljudi umire, što niko sebe ne može sprečiti da umre.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #6

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    24 - Kad veliki ljudi postanu malodušni zbog stalnih neprilika, oni pokazuju time da su ih snosili silom svoje ambicije, a ne snagom svoje duše; i odbi veliku količinu taštine, velikani su što i drugi ljudi.

    25 - Čoveku treba više vrline da podnese sreću nego nesreću.

    26 - Sunce ni smrt ne mogu se gledati u oči.

    27 - Ljudi se ponose često svojim strastima, pa čak i onim koje zaslužuju najveću kaznu; ali zavist je plašljiva i sramna strast koja se nikad ne priznaje.

    28 - Surevnjivost je, u neku ruku, pravedna i razumna, jer ona ide samo na to da nam sačuva izvesno dobro što nam pripada ili za koje mislimo da nam pripada, dok je zavist bes koji ne može da snosi sreću drugih ljudi.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #7

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    29 - Zlo koje činimo ne navlači na nas toliko ganjanja i mržnje koliko naše dobre osobine.

    30 - Mi imamo više snage nego volje, i često da bi se izvinili pred samim sobom mi uvrtimo u glavu da su stvari nemogućne.

    31 - Kad mi ne bi smo imali mana, ne bi s tolikim zadovoljstvom primećivali nedostatke u drugih.

    32 - Ljubomora se hrani sumnjom, a ona pređe u bes ili je nestane kad posle sumnje dođe izvesnost.

    33 - Ponos ne gubi nikad ništa, čak i kad se odreče taštine.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  8. #8

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    34 - Da mi nemamo oholosti, ne bi se žalili na oholost kod drugih.

    35 - Ponos je jednka kod svih ljudi, a razlika se vidi samo u sredstvima i načinu kako se ispoljava.

    36 - Izgleda da priroda, koja je tako mudro uredila organe našeg tela da nas načini srećnim, dala nam je ponos da bi nam uštedela bol od poznanja naših nedostataka.

    37 - Ponos ima više nego dobrota udela u savetima koje dajemo onima što čine pogreške, i mi ih ne kudimo toliko da bi ih popravili koliko da bi smo ih uverili da mi ne grešimo.

    38 - Mi dajemo obećanja prema svojoj nadi, a održavamo ih prema svome strahu.

    39 - Interes govori sve moguće jezike i igra sve moguće uloge, pa čak i ulogu nezainteresovanog.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #9

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    40 - Interes koji zaslepljuje jedne, otvara oči drugima.

    41 - Oni koji se suviše odaju sitnim stvarima, postaju obično nesposobni za velike.

    42 - Mi nemamo dovoljno snage da idemo do kraja za našim razumom.

    43 - Čovek misli često da sebe vodi, a njega vode; i dok svojim duhom teži jednom cilju, njegovo srce ga vuče neosetno drugom cilju.

    44 - Jačina i slabost duha nose netačna imena; one su u stvari samo dobro i rđavo raspoloženje telesnih organa.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #10

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    45 - Ćud naše volje je još čudnija od ćudi sudbine.

    46 - Ljubav ili ravnodušnost koju su filosofi pokazivali prema životu behu samo ukus njihovog samoljublja, te ga ne treba sporiti koliko ni ukus jezika ni izbor boja.

    47 - Naše raspoloženje daje svima darovima sreće njihovu vrednost.

    48 - Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovek je srećan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voleti.

    49 - Čovek nije nikad onako srećan ni onako nesrećan kako misli da je.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  11. #11

    Odgovor: Fransoa Larošfuko

    50 - Oni koji misle da su zaslužni nalaze časti u tome što su nesrećni, da bi uverili druge i same sebe kako su dostojni da se rvu sa sudbinom.

    51 - Ništa drugo ne može da smanji zadovoljstvo što smo mi - mi, toliko koliko kad vidimo da ne odobravamo danas ono što smo juče odobravali.

    52 - Makoliko da izgleda razlika između raznih sudbina, postoji ipak jedna izvesna kompenzacija dobra i zla, koja ih izjednačava.

    53 - Makoliko preimućstva davala priroda, ona ne pravi velikane sama nego sreća s njom.

    54 - Preziranje bogatstva beše, kod filosofa, jedna tajna želja da osvete svoje zaluge od nepravde sudbine, preziranjem onih istih dobara kojih su lišeni; to beše tajna da se sačuvaju od poniženja što su siromasi; to beše okolišni put da dođu do ugleda kad ne mogu imati bogatstva.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Slične teme

  1. Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 11.12.2011, 22:04

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •