Heraklit (535-475) jedan od najistaknutijih grčkih mislilaca, začetnik dijalektike, aforistički, zgusnutim jezikom, saopštava svoje poimanje pojavnosti i sveta. Sin Blisonov, iz Efesa, najveće Jonske varoši posle Mileta. Heraklit bi bio prvi mislilac koji je filosofiju s puta kosmologije skrenuo na stvari koje imaju više veze sa životom na zemlji. Njegov život pada u vreme persijskih careva Darija I i Kserksa. Bio je kraljevskog porekla, jer je vukao lozu od atinskog kralja Kodra, čiji je sin Androkle bio osnivač Efesa. Ne samo po svom kraljevskom poreklu nego i po svojoj duhovnoj konstituciji on je bio radikalan aristokrat. Ne samo po duhu, nego i po lozi, on je srodnik Platonu, još jednom velikom Kodrovom potomku. Povukao se iz političkog života i predao izučavanju samog sebe. Misterije svoje mudrosti, od koje nam je sačuvano sto i trideset odlomaka, pisao je u sažetoj i nadahnutoj kratkoći, u antitezama punim sakrivene harmonije, u aforističkim i slikovitim nagoveštajima. Sve što Heraklit izlaže osniva se na vlastitom doživljavanju, i ovo daje snagu njegovim aforizmima, i otuda njihov proročko-pesnički jezik nikako nije spoljašnji ukras, nego adekvatan izraz njegovih dubokih osećanja. Svoju mudrost on je više izložio kao genijalni umetnik nego kao filosof koji uredno izgrađuje arhitektoniku svoga sistema. Duboka strasnost i gotovo nadljudsko znanje dali su oblik njegovom stilu.
(iz predgovora dr Miloša Đurića)
FRAGMENTI
I UVOD. PRINCIP.
1 Iako je ova Istina o kojoj ja govorim večito važeća, pokazuju se ljudi nesposobni da je shvate - i pre no što za nju čuju, i kad je jednom čuju.
Jer iako se sve dešava po toj Istini, liče oni na neiskusne kad se okušaju u rečima i delima.
A ja te reči i dela izlažem rastavljajući svako od njih prema njegovom postanku i pokazujući njegovu suštinu.
Od ostalih pak ljudi ostaje skriveno ono što budni rade, baš isto onako kao što ne znaju šta u snu rade.
113 Razumnost je pristupačna svima.
114 Oni koji sa razumom govore, treba da svoje uporište traže u onom što je opšte za sve, isto onako kao država - u zakonu, i još mnogo čvršće.
Jer svima ljudskim zakonima daje hranu jedan božanski: ovaj svojom moći doseže toliko daleko koliko hoće, i ima ga dovoljno za sve, i još preostaje.