Jan Skacel
Prikaz rezultata 1 do 5 od ukupno 5

Tema: Jan Skacel

  1. #1

    Jan Skacel

    Jan Skacel (1922-1989), češki pesnik i kritičar rođen u Moravskoj. Od studija živeo u Brnu. Od 1963.do 1968.uređivao jedan od najznačajnih književnih časopisa Gost u kući. Posle 1968.živeo od pisanja poezije za decu i prevođenja. Slabo objavljivan, nije bio ni društveno angažovan. Veliki usamljenik. U vreme Plišane revolucije dobio tri evropske nagrade za poeziju, prvenstveno zahvaljući prevodima na nemački i engleski. O Skacelu je počelo da se govori kao o najboljem češkom pesniku XX veka. Njegovom smrću otišao je jedan od najznačajnijih pesnika tišine, rečite tišine i poezije tuge u evropskoj književnosti.

    JESEN S MRTVIM JASTREBOM

    Pejzaž u magli Jesen
    iz sve snage hodala kamenom zlatnim
    a kraj pruge o telegrafske žice
    s krikom se obesio jastreb

    Na nebu sunce poput jame
    u daljine jure telegrafske žice
    kao prazna rukavica od perja
    mrtva ptica visi zakačena o kandžu



    STO PEDESETA PESMA O JESENI

    Toliko nezgoda
    toliko beskrajne tišine

    I toliko neviđenog lukavstva

    Jutra su kao nesreće
    a malo ko to primećuje

    Imali smo proleće leto jesen
    uskoro će nam doći oštra zima

    A vetar šumi u lišću



    VAZDA

    Neumorno, vazda, veje sneg,
    kao da su huligani
    pivskim kriglama ubili
    labuda na nebesima
    i tužno perje pada dole.

    Toliko se bojim tišine, koja ide do nemosti,
    tišine na drveću i večnosti,
    koja se premestila u ljude.
    I ni za nokat se ne stidim
    svoje zebnje, bože, ti to bar znaš.

    Tišina pada na mene, bez reči,
    kao uzaludna tuga,
    iako smo za nju sposobni,
    i lepu reč čekamo,
    dok vani, napolju pada.

    A vazda je sve dalje i gore.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  2. #2

    Odgovor: Jan Skacel

    KRATAK OPIS LETA

    Požari sa četiri strane gori leto
    Opojno cvetaju bagremove šume
    Zelena duša vina tinja u vinogradima
    U žitu krvari turčinak

    Pada mrak
    srebrnim mostom korača mesec

    Sve je kao hleb izvađen iz peći
    a noć ujeda
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #3

    Odgovor: Jan Skacel

    PENELOPA

    Žena tka paučinom naličje
    tka večnu mrtvačku košulju vremena tka

    Iz večnosti suče beskonačnu nit
    očajnih očiju

    Danju tka a noću para
    tka bez konca i kraja
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #4

    Odgovor: Jan Skacel

    ZIMSKE PESME

    Iznad polja najzad pada mrak
    i bol snega sa nebom plovi.
    Najzad poleteše gavrani,
    krila lepeću kao ljudska srca.

    U čestaru kraj puta gomila se tmina
    da još malo pričeka.
    Potom, potisnuvši u stranu belinu,
    crna kaljuga lagano se sleže.

    Opet škripe senke. Tihi dolazak
    ovde kočijaš slavi s kolima sena,

    ućutao,
    da ne bi ljutio
    noć mladu deset hiljada godina.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  5. #5

    Odgovor: Jan Skacel

    MOLBA

    Ah, kako je lepo osinje gnezdo
    kad je Sizif smrtno umoran
    i sav se u kamen pretvara

    Tužna nežnosti života
    reci mu nešto ljubazno
    i za sebe i za nas ljubomorno moli
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •