Čarls Simić rođen je 1938.godine u Beogradu. U SAD živi od 1953.i danas ga smatraju jednim od vodećih američkih pesnika. Pored desetak knjiga poezije objavio je i veći broj prevoda pesama Vaska Pope, Ivana V.Lalića, Ljubomira Simovića, Branka Miljkovića, Novice Tadića. Dobitnik je Pulicerove nagrade za knjigu Svet se ne završava. Dobitnik Evropske nagrade za književnost koju dodeljuje Književna opština Vršac.

OBEĆANJA TRPELJIVOSTI I PRAŠTANJA

Sirotište na kiši,
Prazna opera utuljenih svetala,
Vašar lopova za danas zatvoren,
O ti večernje nebo sa oblačnim tabloima!

Neizlečivi romantičari što se žene večnim gunđalima.
Život opsednut svojom lepšom sestrom životom -
Neprestano, neprestano ... nismo imali ništa
Sem naše moći ophođenja rečima. Neko se uzvisi do rečitosti
Posle pogreba, ili u nagom naručju žene
Koja odvraća glavu jer plače,
A ne zna zašto. Neki tanušni prelom duše
Zbog ovih kao brijač oštrih brda, golog i grmlja,
Stena pocrnelih od mora, nedokučivih kao kartaši ...
Onda je neko govorio o prirodi samog ispitivača,
O sumoru u mom hlebu, velikim delima i maloj veri.
Nad oblicima se ponavljao natpis Ne.
Žena je imala sitan osmeh i otvoren kišobran,
Sad je već počela šapatom da pada kiša,
Ona kiša što mora da je šaputala u nekom drugom životu
O kojem ne znamo ništa više osim
Da je neko uporno motrio to blago padanje kiše
Već obojene čađu, tako da čovek pomisli
Na ozbiljnu decu u igri, i lopte kučine u nekom mračnom, mračnom uglu.
Kao perike, zastrašujuće perike za beskraj.