Filip Larkin je rođen 9.avgusta 1922.godine u Koventriju. Tu je završio uglednu školu Kralj Henri VIII. Rastao je okružen knjigama iz bogate očeve biblioteke, te su mu njegova vrednoća i načitanost rano doneli glas introvertne osobe. Upisao je Koledž svetoga Džona na Oxfordu. Tu je stekao glas pesnika i počeo da objavljuje stihove u uglednim časopisima. Od 1956.do svoje smrti radi u Univerzitetskoj biblioteci u Halu. Živeo je braneći se od javnosti i publiciteta, odbacujući sva moguća zadovoljstva života u zajednici, a posebno u porodici. Sve je bilo pojačano njegovom, od srednjih godina, izraženom gluvoćom. Druga knjiga stihova "Manje obmanuti" donela mu je mnoga priznanja, kao i zbirke pesama "Venčanje na duhove" i "Visoki prozori". Kraljičinu Zlatnu medalju za poeziju primio je 1965., kao i počasne doktorate više poznatih univerziteta u Engleskoj. Objavio je ne više od stodvadeset pesama. Umro je 2.decembra 1985.u Halu.
SEVERNI BROD
IV
Zora
Probuditi se i petla čuti
U daljini dok se glasi,
Podići zavesu i videti
Oblake u promicanju -
Kako je srcu čudno
Što je bez ljubavi, ravnodušno ko sve ovo.
X
U snu mi reče:
Poljubimo se,
U ovoj sobi, na tom ležaju,
Al kada sve se svrši
Sresti se više ne smemo.
Čuvši poslednje reči,
Ne beše više noći-za-jagnjenje,
Ni ptice olujom-nošene,
Ni ledom okovanog korena -
Da hladni su kao moje srce.
XXVI
Ovo je prvo
Što sam shvatio:
Vreme je eho
ose u stablu.